Ne moras joj polagati racune. Mozes joj okvirno reci koja je realnost (bez da spominjes tocne brojke) i dodati koji su ti danasnji stavovi, za razliku u to doba.
Djetetu ne treba lagati. Ali niti ga opterecivati istinom. Ispricas neki sinopsis u najkracim crtama. I - dodas svoj danasnji stav! (dakle, kriticki osvrt na zgode iz povijesti
)
Time si joj dala do znanja da svi grijesimo, da smo svi stavljeni pred iskusenja, tako ce i ona biti u sitaciji da se odlucuje izmedju nekoliko mogucih puteva. Bolje tako ("mama je isto nekad pogrijesila i napravila koju glupariju") nego da je uvjeravas da si ti savrsena i da to ocekujes i od nje. Brzo ce joj dosaditi moraliziranje, bacit ce tvoje preporuke u smece i ici po preporukama prijateljice iz razreda.
S druge strane kome koristi da je uvjeravas kako si ti "posrnula djeva s dna bacve"
Prvo - to nisi samo zato sto si s petnaest izgubila nevinost, a drugo - sve da si i bila, danas imas drugi stav, proslost ostavi na miru, zivis danas i u buducnosti.
