Carsija i pazar - Ima 350 tvrdo zidanih ducana. Onakve tabhane (radionica za stavljenje koze) kao sto je ona na suprotnoj strani ove varosi nema nigdje. Njena zgrada je kao tvrdjava. Unaokolo ima gvozdene prozore, a u sredini veliki basen (sadrvan). Na toj strani ima 20 korisnih i malenih ducana.
Interesantni spomenici - Tu je na prvom mjestu mostarski most. Zatim (narocita vrsta) vitlova (cekrka). Tu je ispod carsije svezan (namotan) jedan debeo lanac za tocak i cekrk, a drugi kraj tog debelog lanca svezan je za debeli lanac koji je svezan za stijene cak dolje u rijeci.
Kad neki covjek hoce na izvadi vode iz rijeke, on natakne svoju kofu za kariku lanca, a onda pusti lanac i on ode u vodu. Onda ozgo izvlace lancem kofu i ona izadje puna vode. Ovu vodu liju u bardake i testije. Na tri mjesta nalaze se takvi cekrci (dolap), kojima na taj nacin izvlace vodu lancanim tockom.
U onome dijelu carsije gdje su kazazi nalazi se jedna cetvorougaona sahat- kula. Zvuk njena zvona cuje se iz daljine na tri sata hoda.
Na suprotnoj strani varosi, tamo gdje je tabhana, ima devetnaest vodenica, koje zasluzuju da se vide. U tim krajevima nisam vidio vodenice izradjene s takvim uredjajem i na tocak.
Kako je u varosi klima blaga, to je zima prijatna.
Cijelo stanovnistvo je rumeno u licu. Njihovi casni i postovani starci zavijaju oko glave saruke (destar), a momci oblace kalpake, caksire s kopcama i cohanu odjecu.
Njihove zene stavljaju na svoje (glave) ravne kape tzv. "tarbus takje", bijele pokrivace; sve oblace feredze i tako setaju.
Njihov posebni dijalekat je pravilan i jasan turski jezik, a znaju takodje bosnjacki i latinski.
Na glasu im je bijeli hljeb, a u protokolu (sidzilu) serijatskog suda upisano je da pastrmka iznosi po dvadeset i trideset oka. Narovi u toj varosi su vrlo krupni. Specijaliteti su im grozde, smokve, kajsije, seftelije i cempresovo drvo.
Na onoj strani varosi gdje se nalazi kozara (debbaghane) ima do osamnaest hiljada i sezdeset basca divnih poput rajskih.
Dodatak -
Na teritoriji hercegovackog sandzaka nema nijedan veliki grad napredniji i ljepsi od sehera Mostara. Zbog prijatne klime, tu ima tako socnog i finog svakovrsnog voca da oni svoje smokve, grozdje i kao covjecije glave krupne narove nose na poklon ostalim gradovima. Ovo voce ne samo sto zadrzava svoju ljepotu i slast nego se njegova boja i slast zadugo ne promijeni. Kroz sve privlacne basce i ogradjene bostane koji se nalaze na onoj strani gdje je tabhana (debbaghane) proticu zive vode, a po raznovrsnim uredjenim sofama svijet se veseli i bez prestanka moli Boga za trajnost Carstva i naroda. Hvala Bogu, u ovome sam gradu proveo tri dana u uzivanju i veselju.
Kad smo s velikim dzemaatom klanjali bajram-namaz na Musali, upravo u casu kad je mufti-efendija (sejhu' l-islam) ucio hutbu, dodje sedam ljudi kao bez duse i zapomagase:
- Aman, braco muslimani, eto za brdom vodimo borbu s ljubuskim nevjernicima. U pomoc, braco, u pomoc !
Na to rece muftija (sejhu' l-islam):
- Na noge, braco muslimani, da idemo na vojnu bajramskih zrtava, da priteknemo u pomoc braci muslimanima i da tako napravimo najvecu vojnu.
Odmah su sve gazije, pjesaci i konjanici, ne dovrsivsi molitvu (hutbu i dovu) prihvatili oruzje, spremili se i odjurili u planine. Poslije dva sata zapoceli smo teske borbe u nahijama Ljubuskog. Neprijatelj umalo nije nadvladao (Muslimane), ali u taj cas prispjese mostarske gazije kao Hizir i, uz poklic "Allah, Allah", tako potukose macem neprijatelja da to nije moguce opisati. Odmah ispalise jednu salvu.
Neprijatelj vidje da su Turci bez obzira na Bajram posli u borbu i da sijeku macem.
Palo je oko sto sedamdeset neprijatelja, ostali su razbijeni i iz navale presli u bijeg i otisli u svoj pakleni zavicai. Nase gazije, tjerajuci neprijatelja, zarobise ih oko sedamdeset, a pedesetak posjekose. Od nasih pogibe mucenicki samo sedam vitezova, koji su sahranjeni. Bajramski rucak rucali smo u selu koje smo oslobodili, a zatim smo zdravo i veselo s plijenom i velikom pompom vratili se u seher Mostar.
Eto, tako Mostarci rustemovski vode bitku i boj.
Kratko receno, to su darezljivi, gostoljubivi i plemeniti ljudi.
Zatim sam od prvaka ovoga sehera uzeo pisma, oprostio se s njima i s pedeset hrabrih pratilaca krenuo prema zapadu ...
Seher Foca
Osvojio ga je Ebu'l-Feth,, sultan Mehmed-han, godine 869/1465.Njegova je tvrdava, koja se nalazila u brdima, porusena.On je sada po Gazi Sulejman-hanovom katastarskom popisu(tahrir) domen(hass)hercegovackog pashe, a nalazi se na teritoriju hercegovackog sandzaka.Njim upravlja vojvoda.To je ugledan kadiluk u rangu kadiluka od tri stotine akci, u nahijama toga kadiluka ima desamdeset i sedam sela.Ima muftiju, predstavnika serifa, predstavnika Portinih spahija(sipah kethuda yeri),janjicarskog serdara,povjerenika za harac(harac agasi), trznog nadzornika(muhtesib agasi),starjesina esnafa(sehir kethudasi) te razne prvake i velikase
Oblik i polozaj Foce-
Prostire se duz obale velike rijeke Drine, od istoka prema zapadu.S jugoistocne ,juzne i zapadne strane,u daljini koliko moze top dobaciti,nalaze se sumom bogate planine s ogromnim drvecem.Veliki seher se nalazi u polju, na ravnom i prostranom mjestu.Sve do obale rijeke Drine nanizane su prostrane kuce,prizemne i na sprat.Zidane su od tvrdog materijala, a imaju i vinograde.
Grad ima 18 mahala.10 je Muslimanskih,a 8 Bugarskih,Srpskih i Latinskih(Katolickih).Jedna je mahala zidovska.Ima 2160 impozantnih, krasnih i lijepih kuca,koje su u dobrom stanju, pokrivene su ceremitom i plocama, okruzene bascama,tako da svaka izaziva ljubomoru i zavist persijskih vrtova
Najimpozantniji su novosagradeni saraji Mustafa-efendije Kadica(Kadizade),zastupnika(halif) spahija u rezidenciji srece(Stambolu).Zatim Begov saraj i Serdarev saraj
Dzamije:
Ima svega 17 islamskih bogomolja(mihrab).Izmedu svih istice se dzamija sultana Bajezida Velije u staroj carsiji.To je starinska bogomolja,sagradena od tvrdog materijala, u starom stilu.Ima drvenu kupolu pokrivenu olovom i jedan minaret.Zatim dzamija Fatma-sultane.I ta je bogomolja(musala) u dobrom stanju, a pokrivena je cistim olovom.Na kraju zapadne strane varosi nalazi se jednostavno gradena dzamija Sejh-Piri efendije.
Defterdar-pasina dzamija ima jedan minaret, a pokrivena je olovom.
Zatim ima Osman-agina dzamija, u kojoj iznad kapije stoji ovaj natpis:
Zgrada Hadzi-Osmanove dzamije,koja je slicna raju
Postade uzvisen hram iskrenih vjernika
Posjetilac rece datum dovrsenja njegove zaduzbine
Posta krasna dzamija i privlacan hram
Godine 1022/1613
Ova svijetla dzamija ima kupolu od daske, a sva je prekrivena olovom.Na vratima dzamija kadije Osman-efendija nalazi se ovaj natpis
atum joj je:
Blago onom ko u nju ude cist
Godine 1002=1593/1594