[sama45]

dire Dawn kaže:

Quotani dio i "izabrala si nasilnika" nisu isto.
Birati ostati u usranom braku do odredjene tocke i izabrati za partnera nasilnu osobu nije isto.

Izabrati nasilnika znaci da si glup i slab. I da nemas pravo kmecar jer je sve to na kraju TVOJ izbor.

Izabrati ostati, koji god rwzlog bio, je losa odluka.
Nitko ne bira ostati jer mu ustvari odgovara ta situacija, ne ostaje radi osobe koja je nasilna nego radi "njega sa pocetka" ili "promjene".

Doslovno je ista shema sa zrtvama silovanja i komentarima poput "da, nisi ti kriva, ALI nisi trebala ____" - i samim time ti JESI kriva.
Jer napravila si to "nedozvoljeno".
Mogucnost da si se nasla na krivom mjestu u krivo vrijeme ili da bi te netko silovao i da di nosila skafander - noup. Kriva je suknja ili pice ili odabir kluba.
Kriv je njen odabir makar to ne bilo ustvari tako.

Stvarno sam nakon toliko godina na forumu trebala znati bolje.
Da se o temama o kojima ti je tesko govoriti ustvari ni ne pise.
Jer nekome ces biti krivog spola ili krivih godina ili nece volit sto je stavljas kvacice, pa ce se sukladno tome posrat po necemu sto je tebi veoma teska tema cak i za tekst.

Zrtve osudju zrtve.
Depresivni se nadjebavaju tko je u vecoj depresiji.

Forum je stvarno spao na vrlo niske grane gdje ustvari ne mozes nesto samo "izbaciti" bez da se osjecas dodatno krivo.

Stvarno mi je zao sto sam uopce ista napisala jer je potaknulo neka sjecanja, a feedback je samo potencirao kako sam se tada osjecala.
MO bivseg je bio svodjenje mojih emocija na "dramljenje" i na "nabijanje griznje savjesti" njemu cak i nakon sto mi je jednom.pozlilo.
Jer kako se ja usudjujem imati osjecaje/misljenje koji su drugaciji od onog sto on smatra da bi ja trebala osjecati/misliti.
Odakle mi pravo na iskrenu reakciju na nesto, bez da sam govorila rijecnikom koji on zeli i tonom koji njemu pase.
Odakle mi pravo da se zauzmem za sebe ako on smatra da je vrijedjanje ono sto sam zasluzila.

Ono sto me ustvari potaklo na pisanje je njegovo javljanje prije cca dva tjedna gdje me izvrijedjao putem poruka.
Jer zivot nije posten prema njemu i shodno tome falila mu je vreca za istresanje, a ja sam tu...
Uskoro ce biti godina dana od razvoda.
Pitam se hoce to ikad do kraja prestati.

Prepoznajem sebe u ovoj priči. Znam kako je kada ti se život svede na trud da idiota ne iznerviraš. A počeli ste u velikoj ljubavi, divno, uvažavajući jedno drugo, i onda skužiš da se sve okrenulo za 360, ali već ti je mozak opran i teško ti je nešto poduzeti.
Kada odlučiš prekinuti svi se čude da ostavljaš tako divnog muškarca, na van...

Pusti ove koji još nisu rasčistili sa bivšim ženama, njima su sve žene iste gadure kao njihova bivša, a čini mi se da je problem što nisu do kraja rasčistili u svojoj glavi da je gotovo, što ne napravi ni jedan nasilnik.

Neće te nikad pustiti na miru, on se hrani tvojim lošim stanjem.

Meni je ovaj mjesec 10 godina kako sam se odlučila maknuti. Dvije se nije htio rastati, živjeli smo odvojeno...klali smo se oko imovine koju smo prvo dogovorno podijelili, ali kada je trebala papirologija predomislio se, nije plaćao, alimentaciju, nije viđao djecu, ako bi ih i viđao to je bilo po kafićima jednom u mjesec dana.....negdje je sakupio ženu sa djetetom ( da bi svima pokazao kako je on faca, dobar i poželjan), na kraju ih je izbacio iz stana...

Komuniciramo minimalno, samo kad su cure u pitanju, i onda se dogodi da mu pošaljem poruku na koju mi nikad ne odgovori- slatka mala prcanja, nek se vidi tko je jači...

Okruži se prijateljicama, veseli se malim stvarima i sama sebi jer si se maknula dok nisi skrenula do kraja. Sretno svaki dan je nova pobjeda