Pogledaj jedan post
Old 18.08.2006., 10:33   #50
Posjetilac pita: "Osho; jesi li ti predložio da je sada vrijeme da dopustim na van moje negativne emocije, jer u prošlosti ja nikada nisam sebi dozvoljavao da ih pokažem u javnosti? Sječam se iskustva u grupi prije nekoliko godina u kojoj je jedna od vježbi bila ispoljiti na vlastiti način svaku od predloženih emocija, a ja nisam bio sposoban izraziti nijednu osim ljutnje. Možda ustvari nisam ni znao kakve su ove emocije, na svjestan način; nisam si čak ni dopuštao priznati da su te emocije bile u meni. Pokušavam sastaviti komadiće u ovoj slagalici. Jesam li na pravom putu?"

"Prvo napominjem da me ne shvatite pogrešno. Ja sam rekao, "Izrazite svoje negativne emocije;" ja nisam rekao, "Javno." Na taj način se stvari iskrive.

Sada ukoliko se naljutiš na nekoga i počneš ispoljavati ljutnju, druga osoba neće biti Buda i sjediti skrštenih ruku. On nije mramorna statua; i on će nešto uraditi. Ti ćeš ispoljiti ljutnju, on će ispoljiti ljutnju.
To će kreirati više ljutnje u tebi - što kreira novu ljutnju i bijes na drugoj strani, isto, sa osvetom. I tada ćeš se osjećati kao da si ušao više u to, jer ti je rečeno da izraziš.

Da, rekao sam vam da izrazite - ali ne mislim javno.

Ako si ljut, idi u svoju sobu, zatvori vrata, udaraj u jastuk, stani ispred ogledala, viči u svoj vlastiti odraz, reci stvari koje nikada nisi nikome rekao a uvijek si to želio. Ali to more biti privatni događaj, jer u suprotnom nikada neće završiti. Stvari se ponavljaju i kruže, a mi želimo završiti sa njima.
Dakle, u momentu kada osjetiš bilo koju negativnu emociju prema bilo kome, ta druga osoba ustvari nije u pitanju. U pitanju je da ti imaš određenu energiju ljutnje. Sada se ta energija treba raspršiti u univerzum. Ne trebaš je potiskivati unutar sebe.

Dakle, kada kažem, "Izrazi," uvijek mislim privatno, kada si sam. To je meditacija, to nije borba. Ako si tužan, sjedi u sobu i osjeti što je više moguće tugu - ne može ti naštetiti. Budi stvarno tužan i promatraj koliko dugo će to stanje potrajati. Ništa ne traje vječno, uskoro će proći. Ukoliko ti se plače, plači - ali u samoći.
Ove stvari nemaju ništa sa drugima. Sve je tvoj problem, zašto ga praviti javnim? A osim toga, na taj način si nećeš pomoći, čak suprotno on će još više porasti.

Tako svaki dan, prije odlaska na spavanje, oko jedan sat navečer, sjedi na krevet i radi sve moguće lude stvari koje si želio uraditi, koje ljudi rade kad su ljuti, bijesni, destruktivni. I to ne znači da trebaš uništavati vrijedne stvari; dovoljno je samo cijepanje papira na sitne komade i razbacivanje svuda naokolo - i znaćete osjećaj. I to će biti od pomoći.
Uništi bilo šta što nema vrijednosti - ali sve mora biti činjeno u privatnosti, tako da kada izađeš, izađeš potpuno svjež.

Ako želiš uraditi nešto javno, onda uradi ono što sam govorio kada sam govorio o primitvicima.
Možeš otići osobi na koju si bio ljut i reći mu, "Bio sam, privatno, ljut na tebe. Vikao sam na tebe, vrijeđao sam te, rekao sam ti ružne stvari; molim te da mi oprostiš. Ali sve sam to radio u privatnosti, jer to je bio moj problem; nema ništa sa tobom. Ali na neki način je bilo usmjereno prema tebi a ti nisi znao za to; zbog toga je moje izvinjenje potrebno.

Ovo treba biti učinjeno javno. To će biti od pomoći ljudima. I ta osoba neće biti ljuta, on će reći, "Nema potrebe za izvinjenjem. Nisi mi ništa učinio. I ako se osjećaš olakšano, to je bila dobra vježba.

Ali nemoj donositi negativnost u javnost, svoju ružnoću, ili ćeš kreirati veće probleme u pokušajima da riješiš manje probleme. Budi jako pažljiv. Sve negativno mora biti činjeno u privatnosti, u samoći. I ako želiš dati bilo kakvu javnu izjavu o tome - jer ti neko može biti u mislima prema kome si imao mržnju, koga si ubio dok si cijepao papir - idi njemu i iskreno zatraži oprost."
Osho
oliver_haddo is offline  
Odgovori s citatom