Pogledaj jedan post
Old 23.05.2004., 11:29   #1
Tko je stvarno bio Jure Francetić?

Često se na ovom forumu mogu pročitati kako je Jure Francetić
zapravo neshvaćeni junak, kako je spasio Podrinje i kako je zapravo bio humanitarac, te svi mi zapravo činimo grešku kada odbijamo i kada se bunimo protiv njegovog spomenika u sred Lijepe naše koja se službeno deklarira kao antifašistička.

Možda bolje od riječi o njegovom karakteru i ulozi govori opis njegovih djela u 2. Svjetskom ratu.

U Feralu je izišao članak koji podrobno opisuje hrabre ratne podvige krilnika Francetića: "O zločinima što ih je Crna legija počinila u razdoblju dok je njome zapovijedao Jure Francetić ima mnogo svjedočanstava," kaže Slavko Goldstein, jedan od rijetkih hrvatskih intelektualaca koji su se i na televiziji očitovali o zločinačkom djelovanju Jure Francetića. "Meni su poznata svjedočenja iz partizanskih, ustaških i njemačkih izvora”, dodaje Goldstein. Kao primjer navodi zapise iz srpnja 1942. godine u drugome svesku"“Dnevnika" Vladimira Dedijera. U to vrijeme oko Kupresa vodile su se teške borbe između dvije partizanske brigade i ustaške Crne legije, s velikim obostranim gubicima. Srpska sela u okolici podržavala su i udomljivala partizane. Pod zapovjedništvom Jure Francetića Crna legija izvodila je akcije koje su nazivane "odmazdom". U Gornjem Malovanu ubijeno je 70 seljaka i seljakinja. Najbrutalniji pokolj Crna legija je počinila 17. srpnja u srpskome selu Urije.

Milovan Đilas ušao je narednog jutra s jednom partizanskom jedinicom u to selo i dao opis za koji Goldstein kaže da je najpotresnije od svega što je čitao o zločinima počinjenim nad civilnim stanovništvom na tlu bivše Jugoslavije u Drugome svjetskome ratu. Dedijer je prenio Đilasov iskaz u svoj "Dnevnik" pod nadnevkom 28. srpnja 1942. godine:

"Najprije smo kraj puta, pod širokom krošnjom ogromne kruške, naišli na dva seljaka. Ležali su na travi, u hladu, onakvom istom hladu u kakvom se odmaraju seoski kosači. Ubijeni su u potiljak, kuršumi su izašli ispod desnog uha i otvorili ogromne rane, tako velike da je iz njih iscurio mozak, tu, kraj njih, na ledinu. Tu je ubijeno još šest seljaka. Tragovi krvi, crni, masni na travi vlažnoj od rose, mučni biljeg posljednjeg daha šest težačkih života. Ali tih šest seljaka sklonio je netko od ono malo preživjelih.

Stravične slike

Pošli smo dalje putem, s obje strane živice od ljeskovog žbunja i
paprati, i, najednom, na sred puta, ne sjećam se točno broja, deset, dvanaest leševa. Čini mi se, svega dva sredovječna čovjeka. Ostalo žene, djevojke, dječaci, djeca. Na tri četiri koraka od ove gomile krvi i mesa - kolijevka prazna, bez pelena, bez djeteta, sa slamom uvoštanom od dječje mokraće. Ova slama u kolijevci djelovala je tako, da se činilo kao da je još topla od dječjeg tijela. Dijete je ležalo u gomili leševa. Ali glava je bila sva zdrobljena, bez poklopca, bez kapi krvi u šupljoj lubanji. Mozak – možda od tog djeteta? - upravo malo guste bijele kaše ležalo je pored glave, s komadima mesa. Čime je ubijeno ovo dijete? Možda kuršumom, možda kundakom, možda kamom, a
možda je klincima potkovanoj ustaškoj čizmi bila dovoljno meka glava dojenčeta? Dijete je ležalo na lijevoj strani, ali lica okrenuta nebu, ručica skupljenih uza se, grudni koš bio je zdrobljen i ispod krvave košuljice, vrlo malo krvave, virio je naduven trbuščić. Sitno srdito dječje lice bez lubanje..."

Ostatak je u Feralu, a svjedočenja uključuju i njemačke dokumente iz WWII. Mislim da je bitno da ljudi koji se zagovaraju spomenik Juri Francetiću saznaju o kakvom se čovjeku radi.
Barbie is offline