|
Znash, jimmy, neko vrijeme sam stalno razmishljala o svojoj utrobi...o tome kako izgledaju crijeva, da li ce mi slezena pasti na bubrege ako popuste veze, o svim tim pregadnim procesima koji se dogadjaju u mojoj nutrini da bih zhivjela...chesto ni zaspati ne bih mogla od uzasa i gadjenja prema toj gomili stanica...
Jednastavno sam to prihvatila i prestala time razbijati glavu - ne mogu to izmjeniti.
|