|
djelomicno se slazem s tobom, djelomicno ne. da bi netko uspjesno nastavio dobro utaban obiteljski posao na selu, posao u koji je prije svega ulozeno jako puno rada, znanja i novaca a tek je izasao iz skole koja nerijetko nema veze s apoljoprivrednom proizvodnjom, mora prvo, bas kao u svakom poslu ispeci zanat i nauciti raditi. nije badava smisljena poslovica-da bi bio dobar gazda, moras prvo biti vrijedni sluga i shvatiti da imanje ne treba gazdu.
dakle, pored radnih navika-koje vecina klinaca koje gledam oko sebe bas i nema, treba puno toga znati u praksi. od rada, na zemlji potrebno je i neko osnovno znanje sto se mehanizacije tice. nemres za svako mijenjanje ulja i filtera letati kod majstora pa do poznavanja, moras imati nekog pojma o kemiji-konkretno, nemres nabrozdati u atomizer sve i svasta i ajmo, juris u zastitu. nema veze sto smo pomijesali vise razlicitih sredstava i napravili kaos o kojem cemo razmisljati na jesen kad skuzimo da nam nesto ne stima sa proizvodima. treba znati raspolagati i novcem a ne samo bezumno trositi i mastati o skupim automobilima, trebamo znati nesto i o meteorologiji,moramo biti u toku i znati kakav su novi zakon donijeli nasi zakonodavci a to je samo mali dio od onoga sto sve moramo znati. da bi se ta djeca potkovala znanjem, treba im vremena i volje. uz sakupljanje znanja potrebno je naravno i raditi. i dobiti podrsku - i moralnu i materijalnu od roditelja.
slazem se s tobom da ima roditelja, posebice starije zivotne dobi koji jednostavno ne dozvole svojoj djeci nista, ili u krajnjem slucaju ocekuju od djece da se ponasaju kad je proizvodnja u pitanju po njihovim modelima, jer su tako radili njihovi stari. naravno, od te silne proizvodnje na stari nacin-debelo nista, nula bodova. dosla su neka nova vremena sa kojim se starije generacije nerijetko tesko mire. e, tu dolaze problemi i natezanja, to stoji. i nije to tema koju sam zapocela. zapocela sam o surovoj istini da mladi bjeze od zemlje i sela. ne znam kakav trend vlada kod tebe u slavoniji, u mojoj ravnici je na zalost tako kako je. nezainteresiranost, apatija, rijetko ih sto moze trgnuti i natjerati na rad. ne znam, mozda sam ja okorjeli pesimista, ali debelo sam svijesna cinjenice da gomila mladih ljudi opsjeda zavod za zaposljavanje i uzalud s enada poslu, dok s druge strane staracka domacinstva odumiru i rijetko tko pokrece neke nove projekte na zemlji. opravdanja su poprilicno bajkovita-ne isplati se, tezak rad,potrebna velika ulaganja, preskupa mehanizacija. a nitko se ne potrudi pronaci razlog za posao. barem jedan.
|