i moja prica se blizi kraju..kad me poljubio osjetila sam trnce cijelim tijelom,tako njezno,tako je bio nekako,neznam,neku sigurnost je unio u mene,zagrlio me onim svojim velikim rukama tako da mi je samo mala glavica virila iz njih...i nije me htio odvest doma prvu noc da se nebi uplasila..ito mi je bilo bas drago...sjedili smo pred njegovim ulazom pred ulazom u njegovu garazu..pokazivao mi je i drugi motor (ima ih 2) i sav onaj alat i neznam ti ni ja sta...i reko mi je,
''vidis zadnjih 4 godine ovo ti je bio moj zivot,i pokazuje na garazu i na motore,a sad vidim kaj mi je sve falilo u zivotu,ovo kak se sda osjecam nebi mijenjao
za nista na svijetu,ti si moj najljepsi motor koji se jako rijetko srece,znas oni,oni..ma ti to ne kuzis,oni kaj se rade samo za utrke znas..
'' hahha i u tomme trenutku dignuo onak u zrak i posjeo na radni stol i tak smo se zaljubljeno grlili
i reko je:
''nedo bog da te neko dirne,taj je mrtav covjek,uz mene ti se nikad nis nece dogodit,prije cu sebi nesto napravit nego da se tebi nesto dogodi,ti si mi najljepse sto mi se dogodilo u zivotu i cuvat cu te ko malog cvijetica''
joj svasta mi je napricao tu vecer...kakvu sigurnost sam osjecala s njim..i tada i sad -dan danas....
a da ne pricam da je sim frendovima rekoa,u njihovom kvartovskom bircu-decki moji to je ti ja cu ovu malu zenit
hehhe
i svi su ostali u soku jer je on uvijek bio nabrijan samo na motore,imao cure tu i tam nis ozbiljno,uvijek bi puklo kroz par mjeseci....
pa im je reko na glas,ma radi nje bi se i motora ostavio ako treba..ma jako puno puta je svasta dokazao svojim izjavama...
oni su se svi smijali jer nisu mogli vjerovat da je moguce tako ''snaznog'' covjeka promijenit i napravit od njega mali umiljatu macu...
pa je napokon i poceo nosit kacigu,jaknu,registriro je obadva motora..pa su mi frendovi govorili ''e kaj ej mala od tebe napravila,ocito da ju fakat volis,pa to vise nisi ti kakvog te poznajemo zadnjih 10-ak godina''
prekustra sam morala na more s frendicama jer sma im obecala..ali culi smo se cijele dane,doslovno,frendice su poludjele na mene
pa me nazvao dok sam bila na moru i rekao:
''jedino kaj me spasava ti je jedno iznenadenje koje ti radim''
i bila sam 10 dana na moru,a on je 8 dana radi zeljezni cvijet koji je tezak 1kg,ofarban je u zlatno sa sitnim crvenim vrscima na cvijetovima i crvenim tuckom...
nikad niko nesto tako lijepo nije napravio za mene..
znaci tad smo se poznavali negdje 20-ak dana..
i kad sam dosla u zagreb donio mi je to pred ulaz i reko mi je da je to cvijet koji se nikad nece osusit i da se nada da cemo nas dvoje trajati kao i taj cvijet,da se necemo osusiti,jer osjeca da sam mu srodna dusa,i da je nasao u meni sve sto je trazio citav svoj zivot''
i ja sam se zamalo rasplakala...takav decko ''opasan'' na prvi pogled,problematican,nesmijes mu se zamjerit,svi ga cijene na kvartu,
a takva dusa i sve bi ti dao..
drzi me ko kap na dlanu...za 2 mjeseca ce nam bit 2 godine,zaljubljeni smo kao prvog dana,cvijet jos stoji u vazi,uglancan je svaki dan,sjaji se kao i prvog dana
osjecam se da bi umrla bez njega,da nebi bez njega mogla zivjet i da cu sve na svijetu napraviti i sve cu ostaviti radi njega...
samo jedan san imam-s njim provest zitav svoj zivot....
i da..nakon mjesec dana smo se vec lud zavoljeli,imali smo osjecaj kao da se znamo
citav zivot i nikad nisma mislila da cu nekome nakon mjesec dana reci tako teske rijeci:volim te..ali tako sma osjecala,i mislim da je to to...
i jos nesto da kazem:
tu vecer kad mi je prvi put reko volim te,ostavio me motor pred ulaz,cekao da dodem gore i kad sma upalila svijetlo zadero se:
''volim te,_ _ _ _ '' i moje ime i mama se probudila,tat nije cuo,i pocela se smijat i nije joj bilo nis jasno,
mislim da ga je pola zgrade culo....
jooooj jedva cekam sad da ga vidim danas,raznjezile ste me cure sa svojim pricama
kvragu
kak je lijepo biti voljen i voljeti jelda?