Priče iz Kerimove i Fatmine spavaće sobe – 2. dio (iz Kerimovog ugla)
…Njezin ga je poljubac uhvatio nespremna. Na trenutak je prestao biti svjestan svoga bića. A onda se u njemu stvorio vrtlog emocija. Bio je nesigurniji nego žena koja ga je ljubila; žena na koju je čekao cijeli svoj život i koju je volio više od života. Fatmagul, koja je uvijek bila tako krhka, nježna i plaha, pomalo nesigurna i preplašena, netom prije nego je pohitala u njegov zagrljaj, i razdvojila njegove usne svojima, pogledala ga je na način koji mu je sve do toga trenutka bio nepoznat. Bio je to pogled žene koja očajnički voli i koja je u samo jednom trenu bila spremna porušiti sve barijere koje im je sudbina postavila na put. Te dvije žive, vatrene, zjenice, gledale su ga s tolikom nježnošću, da je toplina koja se širila njegovim tijelom prerasla u buktinju. Kasnije, dok mu je rukom prolazila kroz kosu, i dok je njihov poljubac polako poprimao oblike potisnute strasti koja ja nakon toliko vremena isplivala na površinu, Kerim je postao svjestan da se Fatmagul privila uz njega toliko čvrsto, da bi čovjek pomislio, da se nešto sprema da ih razdvoji. Nije znao kako da se postavi, bio je zabrinut, preplašen, obuzet strahom da ju ne povrijedi; bol zbog nepravde koja joj je nanešena još uvijek ga je parala uzduž i poprijeko. Kad je njezina ruka nespretno potražila gumb na njegovoj košulji, u njemu se nešto prelomilo. Činjenica da se, ako sada ne reagira, više neće moći zaustaviti, pronašla je put do njegove svijesti, i Kerim je opet učinio ono što je najbolje znao – stavio je odanost prema njoj na prvo mjesto, i čvrsto odlučivši zaštititi ju od mogućih posljedica onoga za što ni sam nije bio siguran da je ona spremna doživjeti, nježno ju odgurnuo…
Privila si se uz mene čvrsto
gledaš me s nježnošću
tvoja ruka prolazi mojom kosom
razdvajaš moje usne svojima
Gorim
Zabrinut, preplašen,
obuzet strahom da te ne povrijedim
ženo
postajem nesigurniji nego ti koja me ljubiš
Počinješ me gledati
pogledom koji mi je do sad bio nepoznat
tražiš gumb na mojoj košulji
a tvoje zjenice postaju žive, vatrene
Gorim
Misliš da si spremna porušiti sve barijere
koje nam je sudbina postavila na put
i tvoji me dodiri
razdiru
Fatmagul
volim te više od života
i čekam te cijeli svoj život
moja krhka, nježna i plaha
Fatmagul
Zaustavljam ono što za trenutak
više neću moći zaustaviti
i volim te još više
jako