Besramni kaže:
Isus na crkvenim slikama i ikonama je vrlo moguće baš Isus. Judaizam, koji se slijedio zapovijed: ne stvori si idola ni na nebu ni na zemlji, se suzdržavao od likovne umjetnosti. Međutim, o tome kako je fizički izgledao Isus, govorila je usmena predaja koja se predavala po apostolma i koja je na kraju, oko 100-200 godina poslije Uskrsnuća, dobila svoje utjelovljenje u obliku ikona. O ikonama postoji odvojeni pdf, pa neću govoriti o njima. Samo ću spomenuti, da ikona nije slika, već obraz, duhovno viđenje onog što je s druge strane fizičke realnosti Zemlje. Škola ikona ima jako puno, ali Krist se nikad ne može pobrkati, sa. npr. apostolom Petrom, baš zato što ikona uhvati duhovnu esenciju. Još jedna stvar - objekat ikone, uvijek sadrži crte lica objekta dok je dotični bio živ. Prema tome, crkva zaključuje da je Krist imao dugu kosu počešljanu po sredini i specijalno spremljenu iza jer su takvu frizuru nosil Nazarićani, da je imao bradu, jer su je tada Nazarićani nosili brade. Usmena predaja govori o Njemu kao o visokom čovjeku širokih ramena i jake fizičke građe koji je istovremeno zračio ljubav i strah...
Adam i Eva spadaju u sasvim drugi rang, kao i anđeli. Umjtnici ih jednostavno slikaju kao ljude a anđele kao vojnike s krilima ili male bucmeke, dok ikonopisci idu u simbolizam i prikazuju Adama kao čovjeka sa veoma velikom bradom i dugom kosom (simbol drevnosti), a anđele kao mlade ljude u blistavoj odjeći (a po Bibliji znamo da su takav oblik anđeli birali kad su se javljali ljudima).
Problem je prikazati pravi oblik Adama i Eve, kao i na primjer, oblik zemlje pri stvaranju. I zato se simbolički, Adam i Eva se nadjeljuju ljudskim tijelima sa svim crtama i osobinama.
|