Quote:
ivan.iv kaže:
http://www.vecernji.hr/zagreb/revolt...-clanak-532624
možda netko bolje može objasniti situaciju koja je u naselju bez etiketiranja jednih ili drugih, realno sagledati i napisati što je to nezgodno, što večinu smeta i najviše to što je naselje izgleda građeno za dijeljenje stanova a ne kupovinu
|
Vjerujem da većinu u naselju najviše smeta što pojedinci nisu navikli i ne znaju živjeti u zajednici tipa zajedničkog ulaza, zgrade, naselja, pa i grada. Ne shvaćaju da svoje ponašanje treba prilagoditi toj zajednici i prihvatiti neke obrasce ponašanja, a ne samo gledati kako ugoditi sebi i zanemariti ostale. Da je u ovom pogledu sve u redu ne bi bio problem na nivou naselja je li neko dobio socijalni stan, a nije ga zaslužio, to bi bio problem na nivou grada.
Gledam općenito da ljude dijelim prema tome kakav je ko čovjek, a ne kako se snašao u utakmici rada i kapitala (da parafraziram M.B.-a), ali s obzirom da se tu na forumu općenito piše o tri skupine: kupcima, najmu i socijali, probat ću okarakterizirati spiritus movens svake skupine. posebno ću spomenuti i djecu u svakoj skupini jer se ljudi uglavnom upoznaju, osim kao susjedi, kao roditelji djece bilo u vrtićima bilo u školama bilo na igralištima po naselju.
Mislim da nema potrebe da pišem o stvarima u kojima smo svi isti: svima odgovara što više autobusnih linija, što više sadržaja u naselju, itd.
Dakle:
1.Kupci (među kojima i ja): u naselju uglavnom mlađi bračni parovi sa djecom, uglavnom oboje zaposleni jer se drugačije ne može preživjeti, vezani kreditom na 20-30 godina, što znači manje-više veći dio života, za svoj stan, svjesni da će im djeca tu odrasti, da će to naslijediti, te maksimalno zainteresirani da od naselja nastane naselje po mjeri čovjeka. Djeca u takvim obiteljima su svjesna da mama i tata moraju svaki dan na posao da bi im mogli kupiti knjige, igračke, odjeću ili bilo što drugo. svjesni su da ako pišu po zidu zgrade da uništavaju nešto svoje, da ne spominjem uništavanje vlastitog stana. U skladu s tim, svi maksimalno motivirani da im okoliš bude ugodan za dulji niz godina
2. Najam: ljudi u najmu su često svjesni kako je loše biti podstanar kod privatnika, sretni su što im gazda ne upada u stan svako malo nenajavljen, žive u nadi da će taj stan u kojem su sada jednog dana moći otkupiti i da će im se priznati uplaćene stanarine. Također zaposleni ljudi jer inače ne bi mogli ni biti u najmu. Djeca u takvim obiteljima, kao i kod kupaca, vide da se treba raditi i zaraditi da bi se moglo živjeti. Svi svjesni da trebaju čuvati i stan i okoliš jer će ili jednog dana taj stan biti njihov ili će kad taj stan budu napuštali gazda imati od čega naplatiti štetu (ovrhe na plaću)
3. Socijala: u ovoj skupini su najveće razlike među ljudima, a nastale su ovisno kako je ko dospio u ovu skupinu, pa ću je podijeliti na dvije podskupine:
3.1. vrijedni i pošteni ljudi koji nisu imali sreće u životu da pronađu ili zadrže posao, a zaista su se trudili, ili su bili još gore sreće pa su ostali bez zdravlja – takvi cijene dobiveni stan više nego i skupina 1 i skupina 2 jer znaju da bi u dosta slučajeva ostali na ulici da nije tog stana
3.2. lijenčine i neradnici koji su sračunali da mogu sasvim pristojno živjeti na račun države i grada, svjesni da im se štetu koju naprave nema od čega naplatiti, da ih niko neće izbaciti iz stana jer to ne bi bilo lijepo pročitati u novinama. Njihova djeca rastu sa spoznajom da ne treba raditi, nego će ti neko nešto dati zato što postojiš. S obzirom da ništa od onog što koriste nisu platili, roditelji ih niti ne upozoravaju da nešto ne treba uništavati. Uglavnom mnogobrojne obitelji gdje roditelji jedva čekaju da potjeraju djecu van da mogu na miru gledati sapunice i utakmice. Djeca bez nadzora od malih nogu zna se što rade – sve što im padne na pamet. Teško im je objasniti da su dobili stan za vlastito korištenje, ali da sprave na igralištu nisu samo za njihovo korištenje ili da je bicikl ili lopta moga djeteta privatno dobro, a ne zajedničko „dodijeljeno na korištenje“.
E sad, da se vratim na ono što sam napisao na početku – kako natjerati nekoga da se prilagodi zajednici? kažem natjerati jer onaj ko se hoće dobrovoljno mijenjati na bolje već se i promijenio i ne predstavlja problem
1.Kupce teško jer ih nemaš čime ucjenjivati, jednostavno ćemo nekulturne pojedince morati čekati da se kroz vrijeme ukulture. Također se ne može spriječiti dolazak novih nekulturnih jer bi Holding prodao stan i vragu da dođe s novcem
2. ove u najmu se može ucijeniti otkazom najma, ali mislim da su među njima problematični malobrojni
3.1. može ih se ucijeniti otkazom najma, ali nema potrebe
3.2. pitanje svih pitanja je kako ove postojeće preodgajati i kako spriječiti dolazak novih problematičnih? Bez namjere da se bavim politikom, dolazak novih se zasigurno prekida smjenom aktualnog gradonačelnika jer jedino on želi dodijeljivati nešto što se može unovčiti, a odgovor na ovo prvo pitanje ne znam
ne zamjerite mi na generaliziranju, ali ne mogu ići po principu "osoba po osoba", a neku drugu popularnu raspodjelu stanovnika naselja ne znam