Quote:
violeta1980 kaže:
To sam i rekla, ionako je riskantno, pa zašto prepolavljati šanse svojim izborom?
A u sudbonosne munje nakon 2 izlazka naprosto ne vjerujem!
Možeš se nadati čemu god, ali je nesporno da me ljudi procjenjuju upravo po svemu tome što si nabrojao, plus intelektualni status. Kao i ja njih! Mani bajke o duševnom ružnom pačetu, odrasli smo ljudi.
Izvučemo se naravno, makar na kraju života, ali nije baš sasvim beznačajno koliko je sretno i plodonosno prošao. Meni bar nije!
Koja sam posve sigurna da je život kutija puzzla, gdje, koju god pojedinačno potratiš, izgubiš ili uništiš, nepovratno je i zauvijek kvari sliku, Do karikature života koju nikakva vanzemaljska sila, munja, ili bilo što slično, nije u stanju uljepšati.
|
Onda nisi razumjela što sam ja rekao...
Tebi se sudbonosna ljubav ne može desiti jer svaku karakteristiku partnera racionalno stavljaš na vagu. A u isto vrijeme očekuješ da ćeš uživati u životu. U čemu to uživati, u lovi, velikoj plaći, lijepo uređenom stanu, bogatstvu, uspjehu, životu s partnerom sa debelom kalkulacijom. Kako partner reagira na to kad mu kažeš ako se ti gadno razboliš ja ću vjerojatno otići od tebe jer ti time kvari puzle moga svaršenog života? To se zove sebičnost, pogled isključivo na sebe. Ja recimo da sam teško bolestan ne bih htio svoju obitelj izložiti težini svoje bolesti, ti za primjer ne želiš izložiti sebe negativnom utjecaju od bilo koga, pa i životnog partnera kojega valjda cijeniš iznad svega, i upravo ta briga kada mu je potrebno bila bi samo jedna komponenta tvoje ljubavi. Kad volimo nije nam ništa teško, kad majka voli svoje bolesno dijete, pružit će mu sve zbog nesebične ljubavi.
Biti odrastao čovjek ne znači biti proračunato sebično đubre, već se znati brinuti kako za sebe tako i za druge, djeca su sebična, zahtjevaju ljubav, pažnju, igračku, odrasli ljudi valjda dobiju svijest o tome kako drugi nisu tu da bi služili nama već da bi mi služili drugima i od toga imali koristi...