I kad već spominješ Derridau, Derrida kao školski primjer dekonstrukcionista nije ništa drugo no sasvim osebujni analitičar. Analiza i dekonstrukcija rastavljaju, nije li im to onda zajednički nazivnik?
Inače Amerikanci i sve više Britanci su počeli grliti kontinentalnu filozofiju dok Njemci sve više i više idu u analitičke vode... Zanimljivo, zar ne? Ne mogu ostati uvijek na starom, trebaju probati i drugo
.