Quote:
Eht kaže:
Ovakvo ponašanje sigurno vodi u pojavu komplikacija. I sam sam dijabetičar tip 1 na inzulinskoj terapiji 4 x dnevno. Ako se dijabetes ozbiljno shvati ovo uopce nije bolest vec nacin zivota. Dijabeticari su zapravo zdravi ljudi ljudi sa nedostatkom inzulina :-) Salim se naravo, ali skoro da i je tako. No za razliku od "zdravih" ljudi mi smo na opasnoj granici i JAKO se moramo paziti. Ok priznajem da ponekad (pod ponekad mislim VRLO RIJETKO) i sam popustim pa pojedem i pizzu, kolac,.... (naravno ne sve odjednom), ali onda znam da mi nakon toga ne gine puno vise tjelesne aktivnosti. Uglavnom drzim secer u nekim "normalim" granicama za dijabeticara (uglavnom mi je oko 6 - 7, a nakon pizze ili kolaca do 12). Inace secer u krvi koji je visi od 10 polako ali sigurno pravi veliku stetu organizmu. Ita, preporucio bih ti da "natjeras" svog prijatelja da bar ode na kontrolu ili na edukaciju o ponašanju dijabeticara. A jos bolje bi bilo da malo prosurfa po netu i pogleda slike posljedica dijabetickih komplikacija kojih imas na pretek (odrezane noge, prsti i slicno) sto je najbolji nacin da i sam vidi sta ga ceka ako se ne bude pazio.
Evo nekoliko slika koje su ODVRATNE ali nazalost to je realnost!!
http://www.oxy.hr/index.php?id=82_66...3e9a723dd18351 |
hvala ti na ovim slikama, stvarno užas..
razlika kod njega i tebe je što on konstantno vjerojatno ima iznad 16 šećer, jer u ovih godinu i pol je samo jednom, na moj teški nagovor, izmjerio šećer, kada mu je bio toliko. pretpostavljam da je i dalje takav, ako ne i viši, jer način življenja nije promijenio.
kao što sam i rekla, ne kreće se uopće, samo do auta i iz auta. puši tri kutije dnevno, što mislim da je jako puno s obzirom na njegovu "bolest", a jede sve i svašta.. čokolade, grickalice, pizze, tjestenine s umacima.. uglavnom, sve što ne bi smio jesti
teško je uopće pričati s njim o tome kad na sve ima odgovor "ionako ću umrijeti, kad tad", zato ne znam na koji način da mu objasnim da jedno je da će umrijeti, a sasvim drugo da će neko vrijeme vjerojatno morati živjeti s posljedicama, i to puno težim ako se ne pripazi.
bila sam mu donijela neke članke o tome i pročitao ih je, ali komentar je bio "a da, znam to".i nekako kao da si on sam misli da se njemu ne može ništa od toga dogoditi. kako čovjeku dokazati da neće to moći izbjeći ovako?