[addx]

wand_1 kaže:

Naravno da nije kad je eksperiment demantirao samo lokalne skrivene varijable.

Pa nije ni to 100% ucinio.

Kažem, po meni su nelokalne skrivene varijable natezanje, nešto kao grčki epicikli.

Ma to je isto samo stvar okvira i pretakanja iz supljeg u prazno. U slucaju quantum entanglementa, ako imamo par upetljanih fotona, svaki foton u paru je nelokalna skrivena varijabla ovog drugog.

Nikako da prokomentiras zasto je pilot wave teorija natezanje? Npr onaj clanak gdje su mehanikom fluida uspjeli simulirati single i double slit eksperimente na makro razini itd?

U apsolutnom smislu svakako dosta, ali u tom string kontekstu ne puno. Dodatne dimenzije tu postoje iz drugog razloga, geometrijskih i vrlo su mal protežnosti da bi sadržavale ikakve varijable.

To mi se cini kao vrlo odokativna tvrdnja. Kakve veze ima proteznost sa sadrzavanjem varijabli?

Kad smo vec tu, sta je uopce "varijabla"? To je neki dio svemira koji smo rezonski odvojili od ostatka i promatramo kako taj dio svemira utjece na neki drugi dio svemira. Onda si kontamo: "da smo promijenili tu varijablu ispalo bi nesto drugo". To je sve dio uzrocno-posljedicnog/deterministickog okvira razumijevanja tj. cjepkanja/reduciranja svemira na uzrok i posljedicu, na algoritam.

Ne znam otkud ti baš broj od 23 dimenzije, bozonska teorija struna barata s brojem 26 dimenzija, teorija superstruna sa 10, a M-teorija sa 11

Ma lupetao sam bezveze, karikirao cak, nebitno je za poantu.

Ti brojevi su tu zbog matematičke konzistencije, uglavnom se radi o dimenzijama male protežnosti, blizu Planckove skale.

Znam, no to ne mijenja stvar. To je sve "skriveno", pretpostavljamo da je tamo i ustimavamo matematiku prema onom sto vidimo.

Osim broja dimenzija bitna je i topologija, odnosno mogući broj Calabi-Yau manifolda, taj broj se donedavno procjenjivao na 10 000, sada je već 10^500 - opet zbog perturbativnih metoda. Po meni, ako taj broj ponovno skoči naviše, to će biti porazno velik broj, poput Grahamovog broja i pokazatelj da se treba vratiti 2 koraka u nazad.

Mislim da je trenutno upravo to područje ujedno i najteže, zbog iznimno kompleksne matematike koju vrlo slabo razumijemo, pa ćemo to teško riješiti na forumu

Da

To je zanimljiva pretpostavka, ali koliko poznajem narav tih dodatnih dimenzija ne vidim mehanizam koji bi to omogućavao.

Evo jedan tekst:

String theory solves the problem by postulating an eleven-dimensional multiverse. Electrons may jump out of existence in our universe, into another, and then reappear in our universe. The tunnel through which the electrons pass exist in another universe within the multiverse, and is not subject to the rules of space and time that govern the limited number of dimensions of which we are aware.
....

The eleventh dimension is the dimension that may contain within it any number of parallel universes. Physicists say that this dimension may be only a millimeter away from us yet we have no awareness of its existence. This is because the other universes are vibrating out of phase with ours, at a frequency that we cannot perceive.

http://www.quantum-energy.org/quantu...-entanglement/

Necu se praviti da razumijem matematiku iza teorije struna, ni izdaleka, pa ne znam kako ti dozivljavas ovaj tekst ali meni se cini iz onog sto razumijem da uzrocno-posljedicni lanci koji izlaze i vracaju se u nas svemir se tesko mogu doimati nego nasumicni - u tom nasem svemiru? Ako nesto "izadje" van i tamo vrsi nevidljivu interkaciju neko arbitrarno vrijeme prije nego opet pocne vrsiti interakciju s nasim svemirom, kako se to moze ciniti nego nasumicno?

Mene jedino buni zašto ti je početni, primordijalni kaos (nasumičnost)neprihvatljiv kao početak iz kojeg izranjaju samopobudni mehanizmi koji jesu deterministički.

Po meni, i početak i kraj nekog životnog ciklusa svemira je čisti kaos.

Druga je stvar kako i zašto taj kao ima osobina da iznjedri privremeni determinizam.

Ili još bolje, možemo riječ kaos zamijeniti riječju 'ništavilo'.

U tvom razmišljanju, kako izgleda početak, a kako kraj svemira ?

Ako moram spekulirati, rekao bi da pocetak svemira je mir, bonaca iz kojeg krece kaos dok se ne "potrosi" i svede na mir, bonacu iz cega opet krece kaos. To ovako pjesnicki, znas da sam pretplatnik ciklickih modela CCC je model koji mi se cini privlacnim. Drag mi je taj model jer mi je zapravo pao na pamet i prije nego sam procitao o njemu, mislim da sam tek kroz neku diskusiju s tobom spoznao da vec postoji taj CCC model u znanosti. Prilicno je logicno, ako ignoriramo tamnu energiju, sva vidljiva energija ce se neminovno pretvoriti u svjetlo/fotone. U tom trenutku nista u svemiru nece vise imati prostorno-vremensku perspektivu. To je prakticki situacija identicna onoj pretpostavljenoj za big bang. Prostorno-vremenitost svemira je produkt mase, bez nje, svemir nema velicinu (iznutra, izvana ne znamo ni sta bi to znacilo).

Može li proces koji generira brojeve biti random ?

Proces ili pojava moze hipotetski biti random iliti mozemo pricati o tome da li je ili nije.

Ako pitas da li moze neki proces u stvarnosti biti "fundamentalno nasumican" prema onim mojim strogim kriterijima: ja ne mogu biti siguran u to, vec sam rekao da je to nemoguce dokazati pa je nemoguce i biti 100% siguran.