[ex anais]

Sves kaže:

Zašto misliš da nije moguće nekog zavoljeti bez da si prethodno bila zaljubljena?
Što je sa vezama koje su počele godinama nakon upoznavanja, nakon što je već uspostavljen prijateljski odnos?

Gdje sam to rekla? Ja sam rekla da mi je čudan ovaj redoslijed- prvo nekog zavoliš pa se onda na tren zaljubiš. Wtf?
Dakle, ako si prvo zavolio bez da si se zaljubio, kako se onda tek nakon toga možeš prvi put zaljubiti, pazi, nakon voljenja? Jel samo meni nešto tu ne štima?

U tim prijateljstvima je netko shvatio da se zaljubio u prijatelja. Što je tu čudno? Ili ti leptiriće koje prijatelj odjednom izazove nazivaš nekako drukčije?

Kad te u vezi, partner kojeg voliš oduševi nečim (ponovno) ili jednostavno shvatiš koliko si sretna što si baš s njim i mjeriš otkucaje srca jer te pomalo strah da u tako divnom momentu ne završiš na hitnoj.

To je zaljubljenost, da.

Tebi zaljubljenost ostaje kakva je bila na početku?

Ti mene uopće ne čitaš.

Stvar je u tome da sam milijun puta, a posebno na forumu , čula teorije o tome kako je zaljubljenost maltene višak u vezi jer se ljudi vole zrelom ljubavlju . E pa nije. Čak ti priznaješ moment hitne, dakle, ta zaljubljenost postoji, ne bih rekla uporedo s ljubavlju, ali recimo da se stope i da je to onda ta prava partnerska ljubav koja je ujedno i zaljubljenost. Ono na početku je više sviđanje plus kemija. A i postoje razni stupnjevi, naravno, uvijek možeš voljeti više ili ti se tako može činiti.

No to da je zaljubljenost površni intro nakon kojeg slijedi ljubav lišena zaljubljenosti ili obogaćena njome tek povremenim proplamsajima je glupost i to ne priznajem. Eto.
Jer kad ljudi više nisu zaljubljeni onda vole osobu kao prijatelja, životnog druga i nešto tako aseksualno, rutinski i bezveze.

Hm, moguće da se baš najbolje ne razumijemo.

Prirodno mi je da intenzitet zaljubljenosti padne, odnosno da se u punom intezitetu javlja povremeno.

To je onaj trenutak kad čovjek mora uložiti napor da mu ne zatitra koješta na druge?
Dašta. Iako znam da nećeš priznati.