Quote:
croatish7 kaže:
... pragma u moralnom djelovanju baca ljagu srama na nas jer ne ispadamo dežurni dušobrižnici i kakti Majke Tereze a pitanje je, kako uopće dokazati nesebično djelovanje
|
Da se još malo nadovežem. Marx u "Svetoj porodici" spominje lik Marije iz nekog romana "Ona je dobra jer nikome nije učinila nažao, ona je bila uvijek čovječna prema nečovječnoj okolini". Ali kad potpadne pod utjecaj popovske prodike u nju se usađuje osjećaj grešnosti što otvara prostor za spasilačku ulogu crkve i "primanje svete tajne". Sada i usluge koje joj čine drugi ljudi gube direktnu ljudsku vrijednost i ona ih promatra kroz posredovanje božjeg milosrđa. Što nam tzv. "pragma" nudi u zamjenu? Ništa. Prividno nas je oslobodila popovštine, ali zajedno s njom i ljudskosti – više ne promatramo dobrotu kao božju zapovijed, ali ni kao ljudsku vrijednost, nego kao iluziju kojoj u osnovi leži korist.