Dok tema ne ode u još jednu "što je išta" i ne ode kao na svim ostalima sve na Ljubu, svijest i Boga, da ja riješim naslovni problem.
Dakle, ta stvar je, kao i mnoge druge, konačno i definitivno riješena kod Platona, i ide ovako:
Čak i hrpa kriminalaca unutar bande ima pragmatični interes da pomažu jedni drugima i pridržavaju se međusobno nekog reciprociteta, itd. Jedina razlika između moralnog ponašanja i pragmatične kooperativnosti je ovo:
kako se ponašaš kad znaš da nitko neće saznati kako si se ponio? Pragmatično je u tome slučaju postupiti u vlastitom interesu bez obzira na ostale, moralno je uzeti u obzir interese ostalih kao i svoj.
Pragmatično je optimalno ovo ponašanje: javno zagovarati moralno ponašanje (tako da ostali postupaju u skladu i sa tvojim interesima kad ne znaš što rade) a kad nitko ne zna kako si postupio postupati isključivo u vlastitom interesu.
Moralno je optimalno uvijek uzeti interese svih u obzir, bez obzira zna li itko osim tebe kako si postupio.