Gledam pismo i gadim se sama sebi..tako skrušeno i skulirano a najradije bih ti hraćnula u facu. No podsjetim se onda da ne radim ovo zbog tebe nego zbog njega. I tada sve ima smisao. Nadam se da ćeš mi pomoći, to je najmanje što možeš učiniti nakon svega.
Sad opet slijedi blejanje u telefon i čekanje odgovora koji možda nikad neće doći. A jebemu ponos i sve