Quote:
Meta12 kaže:
Ravana,
procitao sam oba tvoja posta i vrlo su mi poucni i fundirani.
Medjutim, smatras li ti stvarno, da recitiranje mantri, onako bezglavo, kako bi ispraznili svijest na putu u Samadhi, ima nesto sa Bogom zajednickog, ili je to samo nacin ispraznjivanja svijesti?
A ako je to nacin na putu u unio mystica, onda se nemoze oznaciti kao molitva Bogu. Ili se ja ovdje varam?
M.
|
Malo skrecemo s teme, nije rijec o mantrama. To sam usputno spomenuo.
Postoje razlicite mantre. Najrasirenije su mantre koje pretstavljaju neko Bozije ime, nesto poput kratke molitve (npr Maha Mantra kod krishnijevaca). Obicno osoba ima ishta devatu - odabrano bozanstvo, tj svoju ideju najviseg u shladu s pripadnoscu odredjenoj religiji, sekti, itd. To je cesto stvar obiteljskog nasljedja iako ne nuzno i coek moze odabrati svoj "smjer". Tu se mantra veze za lik i vjeru. Najslicnije tome u krscanstvu je hezihija.
Postoje nirguna mantre, mozda vise afirmacije nego mantre, poput tat tvam asi, aham brahmasmi itd.
Bija mantre (TM ih koristi npr) znaci korjenske mantre. Smatraju se svojevrsnim osnovnim zvukovima/vibracijama i bez obzira sto se cesto povezuju s nekim bozanstvima nemaju znacenje po sebi u pravom smislu. Te mantre ne sluze za namasmaranu nego vise za meditaciju i neke druge vjezbe.
Medjutim vecina mantri sadrzi i neku bidja manru, najcesce om ili ram.
Namasmarana, od nama-ime i smarana- prisjecati se znaci ponavljanje, recitiranje, pjevanje itd bozijeg imena. To bi trebalo bit sa paznjom i osjecajem. Trebalo bi takodjer postati "urodjeno", sto znaci da se coek tolko poistovjeti da mu molitva postane prirodna i neprestana poput disanja bez da u to ulaze poseban napor.
Prema tome namasmarana ima mozda vise zajednickog s molitvom nego s bija mantrama na koje ti (pretpostavljam) mislis.
P.S. Sto ti znaci to izprazniti svijest? Samadhi je posljedica meditacije (dhyana) koja je posljedica koncentracije (dharana). Dolazi iz jednousmjerenosti smirenog i kontroliranog uma. Meditacija (kao stanje, ne tehnika) se cesto usporedjuje sa svijecom u zatvorenoj prostoriji bez kretanja zraka ili sa ujednacenim mlazom ulja kad se pretace. Sto znaci da um mora bit tako miran, jednousmjeren i fokusiran. A fokusiran je najcesce na ime/lik Boga.
Iako za cisto bhakti (devocijski) djir samadhi nije cilj vec mu je ekvivalent bhava/mahabhava - extaza, opijenost Bogom.
Medjutim danas prakticki nema "ciste" yoge u stilu Patanjalijevih sutri koja bi se bavila samo tehnickom kontrolom uma. Vecinom postoje elementi devocije i vecinom se koriste nama-mantre, bhajani itd. To se ionako smatra osnovom duhovne discipline u Kali yugi.
P.P.S. govorim o savikalpa samadhiju. Ima razlicitih oblika samadhija, savikalpa je najnizi. U njemu je jos moguce imat misli/ideje i osjecaj (donekle) individualnosti. Nirvikalpa potpuno brise individualnost i po nekima iz tog stanja nema povratka za prosjecnog covjeka. Samo Ishwarakoti se moze iz takvog stanja vratit radi svijeta i bliznjih. On se radi toga uostalom i rodio s obzirom da Ishwarakoti znaci nesto poput vjecno slobodan, nevezan za karmu, sudbinu i slicno nego svjesno i namjerno utjelovljen za dobrobit svijeta i blah blah tako dalje.
Ionako je za veliku vecinu cak i full-time yogina savikalpa maksimum kojemu se mogu nadati u zivotu pa necemo to uzimat u obzir. Postoji i sahaja samadhi koji je jos visi od nirvikalpe i za razliku od predhodna dva osoba u njemu moze funkcionirati i kretati se zadrzavajuci istovremeno i najvisu svijest i sposobnost funkcioniranja u tijelu. U savikalpa i nirvikalpa osoba nije svjesna tijela i ono je nepomisno. Sve fizioloske funkcije poput disanja su zaustavljene (ili tolko smanjene da se ne registriraju). Ako se odredjeno vrijeme osoba zadrzi u tom stanju tijelo "otpadne" tj. umre, nema vise povratka u ovu svijest. Al bilo je par slucajeva da su se neke face zadrzavale mjesecima u tom stanju samo se povremeno vracajuci malo nize da bi se tijelo odrzalo. To je cesto bilo zahvaljujuci nekome tko bi brinuo za tijelo sve to vrijeme (cak i spustajuci se nije svjest dovoljno uzemljena da bi coek mogo sam jest i slicno). Obicno netko tko je osjetio da se u doticnom desava nesto posebno i koji je zalio dat sve od sebe da to tijelo zadrzi na zemlji za neko opce dobro.
Ima naravno i drugih tumacenja. Kako nema neke krovne organizacije poput crkve isti termini mogu u razlicitim tradicijama oznacavat ponesto drugacije stvari al otprilike je to to.