Quote:
Sigmund kaže:
Da, ali i to spoznavanje objekta koje ti opisuješ kao navodno istinitije, a koje se sastoji od sagledavanja objekta kao smislene jedinstvene cjeline, isto je tako, da se poslužim opet gore upotrijebljenim Merleau Pontyevim rječnikom - "transcendiranje objekta". Postoji samo stupnjevanje, razlika u kvantiteti između jednog i drugog spoznavanja. Ali i jedno i drugo je -spoznavanje. Ovisi o vanjskoj refleksiji. Ili o misaonom ujedinjavanju višestrukosti. Samo što je u jednom slučaju to procesuiranje jednostavnije a u drugom složenije.
|
Ne mogu se potpuno složiti ili se možda nismo razumjeli. Naime, razlika između te dvije vrste spoznavanja nije samo u kvantiteti i u složenosti procesuiranja. Imao sam na umu idenje u nekakvu krajnost, a ne to da uopće ne trebamo pokušati sagledati stvar iz raznih perspektiva. Cilj tog sagledavanja iz raznih perspektiva je odabiranje najbolje, odnosno one u kojoj se najbolje odražava cjelina. To što mi zapravo ne možemo sagledati stvar iz svih točaka prostora i vremena, kao što je ne možemo gledati ni očima svih životinja, vjerojatno ima neki razlog da je tako i bolje. Kako bi uopće bilo moguće jednu takvu višestrukost ujediniti? Ne vidim zašto bi recimo sto očiju bilo bolje od dva oka. Po mom mišljenju načelo prave mjere vrijedi i kad je u pitanju spoznavanje. Zato je ipak istinitije reći da je to što vidim zelena trava, pa makar to bila i jednostavna istina, nego je opisivati na sve moguće načine a da se pri tome uopće nema jasna predodžba što je predmet tog opisivanja.