Noc u provinciji
Psi laju a karavana prolazi
(stara arapska poslovica)
Zasto tako laju psi po nasim mracnim nocima?
Odjeknu li cestom korak nepoznata stranca
ili zavonja usred tmine vuk?
Na tren je tiho; sve glasove proguto je muk
i dok hladno klizi zvek pasjega lanca,
u daljini neka lampa tiho zmirka ocima.
Sve je gluho. Potom opet lavez pocima.
Psi laju. Laju bijesno, bezumno i suludo,
psi laju glupo, krvavo i uludo
na sve sto krene: na svjetiljke, na glasove i sjene,
na mjesec, slutnje i nepoznate ljude,
psi pasji laju, pjesme pasje, lude,
psi laju noci i noci, tamne i vjetrovite,
a te su pjesme pasje jalove i prokletstvom ovite.
O pasji sabore, ti lajes, a karavane idu
i cuje se zveket orme, kopita i tockova skripa.
Zaludu lavez tvoj svu pasju mrznju na prolaznike sipa,
svi prolaze i nestaju, a ti na lancu kao sjena slijepa
sudbinu cekas, da s tobom tu pod plotom pasji krepa.
Miroslav Krleza
|