Quote:
BANANAFISH kaže:
Meni je viđenje prosjaka, alkoholičara i sl. potpuno promijenila knjiga Angelin prah. Na stranu što sam isplakala oči čitajući je ( a nije ljubavna priča, vjerujte ), važnije je to kako sam po prvi put shvatila, kako je to biti GLADAN.
Toplo preporučujem to štivo svima, a ne samo onima koji hladno raspredaju o tome kome bi dali a kome ne bi dali koju kunu.
|
Ja im preporucam da navrate ako su blizu Rijeke do prihvatilista. Ne na badnjak i Bozic, kada ljude pere savjest, pa daju i frizider je pun. Recimo, po ljeti, ili po ferijama...ili da s volonterima odu posjetiti obitelji kojima se donosi rucak, i kojima je to sto dobiju za jesti, a sto doniraju volonteri iz svojih kuhinja, jedino sto ce jesti taj dan.
Malo se percepcija svijeta mijenja kada vidis ljude koje je zivot istrosio, ne nuzo na ulici, nego i u smrdljivim, sirotinjskim stancicima koji su prazni i koji drhtavim rukama primaju loncic s hranom, a ne znaju kamo da gledaju, sto od stida, zahvalnost i gladi.
Taj jedan obrok, mozda komadic mesa i malo variva, si brizno podijele da im bude i za rucak i za veceru, vise gladni nego siti tokom dana...jer mirovine ili nema ili ne pokriva ni ono osnovno...