Bila je jedna jako tuzna scena, moram to napisati.
Moji roditelji su se spremali na svadbu u drugi grad (udavala se cerka mamine sestre) i izgleda da su pred njom spomenuli kako se mozda nece vratiti to vece, ako im festa bude sjela ostace dugo, pa ce se ujutro vratiti.
Ona je to izgleda cula, ali nista nije pitala.
Rekli su joj da idu na svadbu, a da cu je ja cuvati cijeli dan.
Ujutro, kad su se pozdravili s njom i otisli, nas dvije smo izasle u nabavku "Ceca-novina" u kiosku uz zgradu i kupile i igracku i kasicu u koju ce ona spremati svoj novac. Bila je sretna, papale smo i pricale, igrala se sa igrackom i kasica joj je bila zanimljiva, ali kako se pocelo spustati vece ona se uznervozila i postajala tuzna i stalno pitala "kad ce doci moji uko i nuna?".
Kad je palo vece pocela je plakati i govoriti "ja nemam tatu, umo moja mama, a ni nuna i uko nece meni doci".
I dzaba je bilo sve, tjesi je, govori kako ce doci, nista.
Nazvala sam svoje i dok je razgovara s njima bila je sretna, to je drzalo nekih pola sata i opet plac, kako oni nece doci.
Moji su posli nazad, ja sam ih zivkala svakih pola sata da pricaju sa njom malo, ali put se oduzio (nisu mi htjeli reci preko telefona, ali covjek koji ih je vozio, zureci, sletio je s puta u neki jarak).
Dosla je i komsinica i nas dvije smo je pokusale animirati da zaboravi, ali dzaba, svako malo ona bi se rasplakala.
Plakala bi, glave zagnjurene u jastuk i jecala, neutjesno.
Ni poljupci, ni mazenje, ni to sto sam joj govorila kako je ja nikad nisam slagala i kad kazem da ce doci, onda ce sigurno doci, nista nije pomagalo.
Proslo je njeno vrijeme za spavanje, ali njoj spavanje nije bilo ni na kraj pameti. Nije mogla zaspati od straha, nervoze i tuge.
Gledala je u mene crvenim uplakanim ocima (kad bih je smirila i pokazivala kako ih zovem na telefon da prica sa njima), kao da je sva tuga svijeta stala u ta dva oka.
Kad su oni usli u kucu - ta dragost na njenom licu ne moze se rijecima opisati.
I kad su se salili sa njom sto je plakala, smijala se i govorila "nisam, keki jaze".
Njih je grlila i ljubila, a meni isplazila jezik i rekla "ti keki sad idi svojoj kuci, meni dosla moja nuna i uko".
Ako ja ne mogu doci par dana da je vidim (radim na poslu, a poslije posla honorarno, recimo), onda me mama mora nazvati da joj ja kazem kako je volim, te da ona meni kaze sta da joj kupim kad budem dolazila - "kupi mokija i bok" (mokija = smokija, bok = blok), te da je ljubim (tu ja moram glasno cmokati, da zna ona da je ljubim, a ona vice "jot, jot, jot", sve dok joj ne posaljem dovoljno poljubaca).
