Prije 6 tjedana smo bili prvi put na godišnjem, gdje je naša malena pokupila gadnu infekciju probavnih organa (mislim da je bio onaj Moro virus ili tako). Od tada je zaboravila spavati 5, 6 sati u komadu, svakih nekoliko sati ju treba dojiti. Nije baš ugodno, ali navikli smo se na to.
U prošla dva tjedna je nastupio novi problem: Djete neće po niku cjenu u krevet. Umorna je do iznemoglosti, trlja non stop okice, ali kad ju hoću uzeti na ruke onako da mi leži, digne uzbunu, plače kao da ju gulim živu. Isto i ako ju želim staviti u krevetić. Šta je to sada? Jeli ružno sanja? Boji se mraka?
Pokušali smo ju nositi na rukama ili drukčije zabavljati do ponoći (sva sreča što voli laku klasiku), stavili u krevet i pustili da plače nekoliko minuta, dojili ju, pomaknuli obroke na ranije/kasnije sate, niš' mi više ne pada na pamet. Moja draga je skroz iscrpljena, ja baš nešto nisam koncentriran u zadnje vrijeme. Pomozite prije nego što moja draga zaspe stoječki ili ja previdim tramvaj
