Quote:
Sandiran kaže:
Anksioznost je simptom a ne bolest.
|
Mislim da, kada govorimo o radnoj sposobnosti, odnosno selekciji kandidata za radno mjesto, ne bismo trebali tako olako reći da nešto što nije bolest neće utjecati na mišljenje o radnoj sposobnosti.
Jer niti "obična" kratkovidnost nije bolest (nego mana ili poremećaj; službeno se i klasificira kao poremećaj refrakcije) pa svejedno postoje poslovi kod kojih je točno određena gornja granica dioptrije iznad koje se kandidat ocjenjuje nesposobnim za obavljanje određenog posla, iako s tom dioptrijom nakon korekcije, npr. naočalama, vidi normalno.
Ne želim sada ovdje povlačiti paralelu između kratkovidnosti i anksioznosti, ali treba znati da i nešto što nije nužno bolest u užem smislu može utjecati na ocjenu radne sposobnosti.
Quote:
homo_iritans kaže:
Mislim da je velikoj većini ljudi jasno da to što netko ima psihički poremećaj ili dg. u većini slučajeva ništa ne znači (i već je to više puta i ovdje ponovljeno), ali što nam to vrijedi ako dođe neki xy koji nas treba zaposliti i on misli da nećemo funkcionirati? Banaliziram.
|
Da, ispravno zaključujete.
Kod poslova s posebnim uvjetima rada postoje dosta strogi kriteriji po organskim sustavima koje kandidat mora zadovoljiti da bi dobio svjedodžbu da je sposoban za to radno mjesto.
I nerijetko su ti zahtjevi takvi da se čini kako bi i osoba koja ne udovoljava svima isto mogla dosta dobro i kvalitetno obavljati taj posao.
No, nažalost, ipak ne može jer su pravila takva.
Ne gleda se samo tko može funkcionirati, nego i tko od više kandidata može najbolje funkcionirati.