[Gaudrath]

Nikako. Niti jedan rat nije opravdan, jer rat ne započinje spontanim klanjem susjeda, već organiziranom kampanjom dvije ili više strana na vlasti. Nadalje, dok na nivou običnog čovjeka mogu postojati mnogi opravdani razlozi za sudjelovanje u ratu, ti razlozi bivaju, zbog same prirode rata, izvitopereni na kraju.

Uzmimo Drugi Svjetski rat, rat za koji će mnogi reći da je bio "jedini pravednički rat". I dokle god ostajemo na tom nivou običnog čovjeka, dotle ćemo vidjeti hiljadu razloga zašto je taj rat bio opravdan, od patnje naroda Europe, sustavne eliminacije Židova... i mnogi ljudi su krenuli u taj rat upravo zbog tih očitih nepravdi prema ljudskom biću koje je nacizam kotio u svojim njedrima.

Kažu da revolucije jedu svoju djecu. E pa, ratovi jedu svoje ideale. Na kraju su te "pravedničke" vojske učinile Dresden, pobivši cijeli jedan grad pun civila i izbjeglica u vatrenoj stihiji kao odmazdu za London. Hiroshimu i Nagasaki ne treba niti spominjati. Oni koji su patnju trebali okončati, prije kraja su podlegli istoj nepravdi protiv koje su se išli boriti. Jer, i na jednoj i na drugoj strani, vojnici su samo ljudi. Niti jedan rat nije rat Crnog protiv Bijelog, a Gospodar Prstenova koji su mnogi voljeli uspoređivati upravo sa Drugim Svjetskim ratom, se dešava ipak - samo u knjigama.

Dakle, ne samo da su počeci ratova uvijek skriveni u spletkama viših ešelona vlasti, ne samo da su ratovi uvijek bili i bit će inspirirani željom manjina za moći i bogatstvom; već su i naoko pravedni razlozi običnih ljudi za ratovanje tek lažne sjenke rođene u boli, panici i kaosu koji običnog čovjeka često ponese kao slamčicu u oluji.

Kako god rat započeo, završit će nepravedno. I zato su svi ratovi nepravedni.