|
ustvari u čemu je stvar, to sa voljom se potpuno krivo razumije, odnosno, dominantna koncepcija danas je čovjeka kao slobodnog subjekta koji je svjestan agent, a koji se identificira sa osobom koja osoba se identificira sa funkcioniranjem svjesnog uma, i ta neka konceptualizacija onda kao raspolaže idividualnom voljom, pa je neuspjeh započinjanja ili izvršavanja nekog ponašanja kao stvar manjka volje, ili neuspjeha korištenja te volje
to je sve potpuno krivo
volja nije nešto personalno, čovjek ne koristi volju, volja pokreče čovjeka, čovjek je impersonalan organski sutav kojeg neki kurac animira baš isto kao plastičnu bocu na valovima ili izmjene agregatnih stanja neke tvari u okolišu, skoro pa da nema razlike
onda se čini da ako čovjek lupa glavom u zid usljed neke nesposobnosti možda je to naprosto krivi zid, možda se čavli čavlaju čekičem a ne pilom, drvo pili pilom a ne čekičem, možda taj čovjek uopče nebi trebo lupat glavom u taj zid, možda ima hrpa drugih zidova, možda ima i koja vrata
možda naprosto treba shvatit da nismo jednaki, jer smo ljudi, jer jako puno života ode na to lupanje glavom u krivi zid
|