Quote:
Eric Prydz kaže:
Napisao sam da smo se bojali (zaključne ocjene) ali to je bio sat na kome problematični učenici nisu bili uteg oko nogu učenicima koji su učili te gdje učenici koji su inače manje učili pokušavali dobiti što bolju ocjenu. Ako si učio tijekom cijele godine nisi se morao bojati negativne ocjene; bio je seronja od čovjeka ali je trud i zalaganje znao prepoznati. Kako bilo pozitivnije od slučajeva gdje se profesora doslovno maltretiralo, koji je 30 minuta trošio na dovođenje reda u razred i gdje nitko nije imao priliku učiti. Sada preispitaj koji je primjer pozitivniji.
Da, kasnio je na sat, znao je svašta reći, metode su bile upitne ali njegov predmet se znao. Uz to takav pristup te jako dobro pripremi kada jednom izađeš iz škole i naletiš na nadređenog idiota koji će ti umjesto jedinice u imenik vratiti radnu knjižicu i opaliti šamar.
|
Ovaj tvoj profa u po današnjim mjerilima zvuči nečovječno i ta slika me prisjetila mojih (davnih) školskih dana. Istina, nisam imala čast doživjeti baš takvog tipa koji više vodi obuku marinaca nego razred - ali ponekad se sve svodi na isto
. Pogotovo u srednjoj!
Nisam zato da se vrati stari režim u škole: kad si u pedagogovoj ili ravnateljevoj (direktorovoj) sobi dobio i pljusku/(e), ali mislim da se danas otišlo u drugu krajnost.
Uz svo uvažavanje nježne dječje psihe (od 1.-4. u OŠ) i ja sam mišljenja da jednog - skorog - dana djeca zaista neće biti spremna za pravi život.
Poslodavci su van ove šeme, njima ne dolaze u hodočašće horde roditelja i nisu podložni zaštiti dječjih prava. Njih više interesira zaštita njihovih prihoda i izvršavanje obaveza.