Pogledaj jedan post
Old 21.01.2003., 02:09   #11
RrrrrRRRRRrrrr

Ja sam ispuštala glas "r", jednostavno umjesto da mi jezik zatitra, on lijenčina ostane ležat... Pa je bilo "Ma*ina ide na mo*e *oniti *akove i pet*ova uha."

Vodili me logopedu kao klinku i naučih izgovoriti RrrrRRRR, ali nikako ga ukomponirati u riječi... Pokušaji su zvučali otprilike ovako "Marrrrrrina ide na morrrre rrrrhoniti rrrrrakove i petrrrrova uha." Putovanje logopedu dvaput tjedno bilo je prenaporno i za moj želudac i za majčino krilo pa odustali. I tako s punih 18, kad sam došla na fax, još sam "govo*ila" i svima je to bilo "taako slaaaatko i simpaaatično" pa se nisam uzrujavala. Dok nisam shvatila da me neki ljudi ne doživljavaju ozbiljno. Netko je to u šali rekao i, vrativši film malo unatrag, shvatila sam da se mnogi ljudi s rotacizmom tako doživljavaju. Neozbiljno, nedovoljno odraslo, nedovoljno odgovorno. To si nisam mogla dopustiti.

Hvala mojoj "gazda*ici Elvi*i" koja me počela zezati i s kojom sam iz čiste zajebancije počela govorrrriti rrrrove u svakoj rrrriječi i malo po malo su se ti povrrremeni rrrrovi skrratili i izbrrusili i gotovo neprimjetno postali normalni... Ja to nisam ni skužila. Primjetili su ljudi koji me dugo nisu vidjeli. Danas čak ni ljudi izučeni da takve stvari primjećuju, npr. psiholozi na intervjuu za posao, ne primjete dok im ne spomenem... AKO im spomenem.
moonlight is offline  
Odgovori s citatom