[Elysium]

Dvorane su kod nas uvijek bile jednake, neovisno o godini, neovisno o godišnjem dobu - sve ljepuškaste djevojke, divne usne i sedefasto razlivena šminka, grudi namještene taman da ponude ti dio, uske hlaćice i zavodljivi pogledi, sve je nekako teško bilo odlučiti se u koji red, pored koje smjestiti sebe. Nisu bile poput onih, pardon, poneke i jesu (barem misaono), koje su spadale u začetne tridesete, a koje bi vidljivo hvatale svoj zadnji sedmocifreni vagon lagodnog života, ili tek možda bile tigrice željne i tjelesnog u smiješno dosadnom vagonu, no samo po pitanju tjelesnih potreba. One potrebe za bundama i laskavim ogrlicama i crvenim visokim čizmicama i ..., te potrebe su uredno zadovoljavale. Ma, prešao bih ja preko njihovih minica i tamnog tena usred prosinca, ali oči mi se jednostavno nisu navikle na predubok V izrez majice lakog materijala i križa veličine moje šake koji, pri dobro naučenim koracima, igra tenis meč na terenu njezinih dojki.
Ženo, grudi su ti za čistu desetku, dao bih ti i dvanaest, al' suci se bune...
No, pusti Čovjeka nek' odmori na Svom križu...
Moj prijatelj Guru, dečko dobro podmazanog jezika i jezive istine, ali Naglas Izrečene, jednom je prilikom, na promenadi u Bogovićevoj ulici, jasno dodijelio kategoriju modi novopečenih zagrebačkih Pretjeranih Ljepotica. U redu, tri velebne dekolte-tona-šminke dive su baš prolazile tik uz nas i priznajem kako mu je možda nedostajalo stila, no barem mu nije nedostajalo jačine u glasu:
- Oho, pa to se sad i ružne pičke počele šminkat'!
Pardon zbog vulgarnosti, no neke slike gube svoju bistrinu ako se naknadno krene kistom uljepšavanja. Citat stoji, a i djevojke su stale... K'o ukopane...
Možda ih je povrijedila nedozvoljena riječ...
Ili savjest, možda, koja je redovito najčišća pred ogledalom...
Primjetio sam kako je u zadnje vrijeme gotovo iritantno nemoguće popušiti cigaretu u samoći, bez dodatnih čavrljanja. U redu, shvaćam kako možda tražim previše, posebice stoga što se do dana današnjeg nisam udostojao nabaviti cimera kutiji cigareta u desnom stanu mojih hlaća. Ti upaljači su poput satova, ili naočala, jednom kada se udomaće tako teško nestaju. Ovdje se redovito prisjetim djevojaka, bilo ih je nekoliko, koje su me proračunato znale priupitati, sve birajući trenutak zagaslih svijeća danjeg svijetla i stazica poploćenih ružama nazovi-ga romantizma:
- A kojim sitnim poklonom bi djevojka najlakše stigla do tvog srca?
- Prozirnom spavačicom svilenog dodira.
Ne znam koliko bi ih uspio obmanuti, ali lakše bi mi bilo dati frajerski odgovor nego posegnuti u čudan šešir mog beznadnog srca. Ne vrijedi čupati za uši cirkuskog zeca kada je dovoljno otvoriti oči, prepoznati trenutak, zbrojiti dva i dva i ne praviti velikog mudraca od sebe. Danas ne mogu više prodati ni frajersku rečenicu, jer jedna je ljepotica u potkrovlju jednog stana u međuvremenu već pozirala u prozirnoj spavačici svilenog dodira.
Upaljač, moje dame...
Drva su naslagana oko mog srca, ali nikako da kresne jedna o taj kremen... Jedan mali zipo, s ugraviranom posvetom...
Može i bez ljubavne ceduljice...
S tom stvarčicom bih se poturao po svijetu do kraja života...
Spomen, znamen, što već...
Pobogu, mene je bar lako za osvojiti...
Zadnji dimovi, prije ovog, protekli su u njenom društvu. Popušiti cigaretu uz moju S., barem u zadnje vrijeme (koje god da je), više je vuklo na savršenu izliku proticanja vremena u blizini njenih očiju. Stati pored nje i povući razgovor za neke smislene uzde bilo je bezprijekorno teže nego stati pored nje i zatražiti upaljač. Jednom kada povučeš dim, i riječi povuku jezik za sobom.
I tako, eto, potekne još jedan razgovor s njom...
- Ajoj, mogu ja dobiti jedan Davidoff?
Možeš, srećo moja...
Samo reci Da i pušiti ćemo ih zajedno do kraja ovog ludila...
Na moj račun...
Više volim gledati nju kako uzima iz moje kutije nego da joj sam zapalim i poklonim. Smisao leži u Gracioznosti Njenih Pokreta, kao da gledaš Umjetnika Na Djelu.
Ali ne vrijedi...
Mislim kako mi iz skromnosti nikada nije povjerovala...
Šteta, ludice...
Još nisam naučio kako da ti poklonim svoje oči...
- Zadnja... Ne mogu ti uzeti zadnju.
Pa šta...
I tebe uze neki Talijan, makar si Zadnja...
- Ne budi smiješna. Bit će novih kutija.
A je li, anđeličiću, jel' će biti nečeg novog među nama...?
Nek' sam proklet, kao zaklet zanesenjak ili notorni slijepac, redovito hvatam takve uloge. A ta dva oficira nikako da polože oružje. Uzalud dižem tvrđavice i rotiram noćne straže, kad njene dvije nebeske okice uvijek pronađu zaobilaznicu, a svježe šavove uredno olabave i puste meni da sam iznutra dovršim posao.
- Hvala ti... Baš si dobar.
Kad eto, nije mi straža očekivala tako moćnog neprijatelja...
A onda smo se ljubavnički poljubili. Zapalila je cigaretu nježno i pažljivo, kao da skida odjeću sa svog životnog pratioca, uzela uvodne dimove, tih nekoliko poljubaca po ključnim dijelovima tijela i zatim svoju strast podijelila sa mnom. Filter cigarete je bio namoćen njenim usnama i jezikom i osjećao sam kako joj kradem poljupce, neke davne, možda zakašnjele, možda one koji su jednom bili krenuli, a potom prsnuli pred svađicama kojima smo postali taoci.
- A ti to stavljaš svoj žig na cigaretu...? Sva je mokra.
Da znaš, ludice moja, koliko sam ja mokar od želje za tobom. Kao malac koji upravo izroni iz poznatog zaljeva najdivniju školjku.
Hej, nemoj se umisliti...
I dalje sam otporan na tebe...
Još kako...
Kao mornar u potrazi za izgubljenim morem...
Samo se nasmijala. Bože, čemu padam na takve osmijehe? Zar se nismo Ti i ja dogovorili drugačije, a vezano za Nju? Zar se nismo dogovorili kako nećeš slati prerušene anđelčiće da uznemiruju onu lijevu stranu mojih kaputa i košulja?
Dosta je tih samotnih plesova...
Kada me već tjeraš na trokorake valcera, daj mi i djevojku u narjučje da dvoranu zavedem u zavist...
Ne znaš koju...?
Hej, pa Kome ja onda pričam o Njoj kad započnu molitve i zahvale pred san...?
Morao sam joj još, u tih nekoliko minuta, ukrasti tri-četiri poljupca. Nudila se, a nisam znao kako odoljeti njenoj gornjoj punoj usnici i donjoj s kojom sam se tako često znao igrati.
Činiš li ti to, ludice, namjerno? Tražiš li u mojim očima odgovore o svojoj privlačnosti?
Ta eto, daj mi i taj peti dim...
Pa ako do sada nisi dobila odgovor, sama si si kriva...