Lijepo je kad petogodišnje dijete zna raditi na računalu, napredno to djeluje i svi sretni i zadovoljni. No, nemam dijete, da ga imam, računalo ne bi vidjelo najmanje do škole (6/7 godina). Prestrašno mi je saznati da nečije dijete već od 2. godine sjedi za računalom. OD 2. GODINE! Uvijek sam za svaku vrstu razvoja i napretka, ali teško je napredak kad dvogodišnjak(inja) sjedi za radnim stolom i tipka po tipkovnici. Ne znam kako to neki ljudi izvode s djecom, meni je to nemoguće i zamisliti. Sasvim je dovoljno da računalno obrazovanje počnje u OŠ, po mogućnosti u sklopu informatike od 1. razreda. Isto tako, dijete nije loše podučavati pisanju i čitanju prije kretanja u školu, no velik je oprez potreban kod toga, neke učiteljice su se žalile da djeca koja nauče pogrešno neke stvari, kasnije te pogreške jako teško ispravljaju. Dakle, nije dobro kad se roditelji previše užive u ulogu učitelja.
Zaključno, računalima ne bar do 6./7. godine života, mobitelima ne do 10.godine (osim ako nije situacija takva da dijete treba javiti roditeljima da dođu po nj i slično, a uglavnom manja djeca zlorabe mobitele i zivkaju bez potrebe, što dovodi do razvijanja snažnog potrošačkog mentaliteta, što dovodi do vrednovanja pogrešnih stvari, što dovodi do odijevanja isključivo u odjeću s potpisom, što dovodi dalje, lančanom reakcijom, do gomile drugih nepoželjnih posljedica, što dovodi do djece koja postaju ''djeca''…).
|