[nyn@]

evo ja ću podijelit neke stvari... i tak sam u tom mudu u zadnje vrijeme...

1. nervira me kaj mi svi dijele svoje savjete...
pogotovo "dobri" frendovi koje znam valjda 10 godina
te jedem premlo jer sam dobila toliko i toliko kila, pa od silne brige su me u trudnoći nazvali 0 puta da vide kako sam i naravno ako bi se našli u društvu pobjegli su glavom bez obzira samo da me nebi sreli... da ne spominjem da im nije palo napamet pitat kak je bebe...
2. sad kada moram mirovati u krevetu... nitko mi ne vjeruje... svi misle da sam se zmislila...
stvarno mi nikad nije palo napamet da ću se morati pravdati za ležanje u krevetu..
3. svi mi nude pomoć ali se nitko nije sjetio nešto i napraviti (čast iznimkama)... znaš ono ćuj ak ti nekaj treba samo nazovi (moli me), a onda te ne nazovu dok od nekog ne čuju da si ok ili da je opasnost prošla
4. stvar od koje mi se diže kosa na glavi je vjerojatno neuobičajena ali meni se dešava non stop i čak sam joj dala ime: diskriminacija trudnica sa malim trbuhom...
dat ću primjer (jedan od mnogih)...
dođem na pregled u petrovu i sjednem na prazno mjesto... dođe cura sa mamom i veli meni njena mama, pa dajte ak vam nije teško kaj ne vidite da je više trudna... i ja se dignem... i nakon nekog vremena se ustanovi da je cura od mene manje trudna 10 fucking tjedana... nemreš bolivit... i kad čuje da sam 10 tjedana duže trudna ni mrc... ni sorry... ni kak dobro izgledate.. okret glave i nema tona...
uz to moram dodati moju okolinu (čast iznimkama) koja isto tako nije imala razumjevanja za moju trudnoću i tjerala me do zadnjih granica izdrljivosti ne birajući sredstva prisile i ucjene samo zato kaj ne izgledam kao obična trudnica (nadam se da se nitko neće naći povrijeđen.. jer nije namjerno...)

neću dalje jer bi lista išla dalje i dalje...
zakljućit ću da je vjerojatno dio toga posljedica hormona...
ali za ime božje to stvarno daje novu dimenziju rečenici... nisi bolesna, samo si trudna...
dođe mi da im svima priuštim moju trudnoću...