[didaktika]

dug i težak razgovor.morate se sjetiti svega.
Prisutni socijalni radnik, psiholog i oba partnera.
Prvo pitaju o vašim roditeljima. Koliko su u braku, kakav im je brak, imate li brata ili sestru. Ako su udate/oženjeni kakvi su njihovi brakovi.
U kakvim ste odnosima sa svojim roditeljima....
Što ste po zanimanju, gdje radite, kolika su vam mjesečna primanja, vaše zdravlje.
Kakva je bila vaša veza, koliko ste "hodali", kad ste se vjenčali, koliko djece imate, gdje i u kakvom stanu živite.
Zatim pitaju sve o djeci. Kako je protekla trudnoća,porod, koliko ste bili na porodiljskom. Kakvog su djeca zdravlja, idu li u vrtić, školu ( kakvi su učenici), na koje aktivnosti........Imaju li djeca kakvih problema...........
Kakav je bio, a kakav je sad vaš brak. koji su problemi i kada su počeli. kako se odnosite jedno preme drugome, prema djeci. Tko se njima više bavi.Kakvi su vaši odnosi kao roditelja prema djeci.
jeste li tražili pomoć u bračnom savjetovalištu.
Smatrate li da se problemi mogu riješiti ili da su odnosi teško i trajno poremećeni i drugog izlaza osim razvoda nema.....
Nakon mjesec dana pošalju stručno mišljenje vama na kućnu adresu i sudu.
Za mene je ovaj razgovor bio jako bolan i tužan.
Od tada je prošlo dvije godine.
Živim sama sa svojom djecom i izneneđena sam koliko mogu. ponosna sam na sebe, kako god to zvučalo. Bilo me je strah samoće i života samohrane majke, ali sve se može.
Sretno, sretno svima!