Pametan se uči na tuđim, a budala na svojim greškama.
Normalna stvar da će se jednom opet ratovati, nažalost.
Evo male pričice. Mjesto radnje: jedno selo negdi u Dalmaciji.Vrijeme: kraj '91. Prijatelj i ja se nalazimo na položaju. Smješten u kući, Kuća izbužana mecima od PAM-a. Cigleni zidovi. Okolo nas rusvaj.
Tišina, ne puca se, mirno. Promatram oko nas sa dalekozorom, a frend kroz snajper. Odjednom kaže:"Četnik." Gledam okolo, ali ne vidim ni č od četnika, pitam di. Kaže eno ga, u crnom je. pogledam i vidim stvarno, čovjek u crnome, vuče se polagano, ka da se šulja. Frend veli:"Sad ću ga skinuti". Opali on, a četnik na zemlju. Kako je padao, vidimo mi da to nije četnik, već nekakva baba. Pri padu joj se digla haljina, vide se bijele podsuknje. Frend zajauče:"Ajme majko, ubija sam babu."
A stvarno je izgledala ka četnik što se šulja okolo. Kad ono baba koja zbog starosti ni ne može ići dovoljno brzo.
Poslije smo vidili da je došao njihov sanitet po nju, mora sam smirivati frenda da je zasigurno živa. Ako je mrtva, čut ćemo na radio Kninu. Nije bilo takvih vijesti. Tip je par dana bija u qurcu.