|
Jučer u otvorenom predsjednik dsv-a Željko šarić mrtav hladan izjavi kako je kadrovsko stanje u pravosuđu po stručnosti i moralnosti upravo onakvo kakvo mora biti jer je pravosuđe odraz čitavog društva. Isto tako, po njemu, kod odlučivanja o napredovanju sudaca dsv se ne može voditi objektivnim sustavom bodovanja uspješnosti rada jer se ne može matematički izraziti kvaliteta nekoga kao suca. S ovim bi se mogao i složiti kada to u prijevodu ne bi značilo da dsv arbitrarno može imenovati koga hoće, po pogodnosti i bez obzira na prijašnje rezultate.
Naravno da se prilikom intervjua za suca može utvrditi da je i kandidat koji ima nešto slabiju statistiku prikladniji za neki položaj, pa mora postojati određena sloboda procjene dsv-a. Ali kada imamo situaciju od nedavno, gdje su na županijski sud u zagrebu u kazneni odjel imenovali sutkinju iz šibenika koja je radila na parničnom odjelu, pitam se kojim su to metodama procjene zaključili da sutkinja koja nije rješavala niti jednostavnije kaznene predmete na općinskoj razini, predstavlja bolji izbor za višu razinu od brojnih zagrebačkih kaznenih sudaca. Što je najgore, ona se nije niti prijavila za kazneni odjel, a iz dsv-a su izjavili da oni eto nisu mogli znati za što se je ona prijavila. Još zanimljivije, prošle godine je na natječaju za županijski sud u šibeniku dotična sutkinja bila tek peta na listi, kod istog ovog vijeća, a sada u zagrebu, u puno oštrijoj konkurenciji, biva izabrana. Šteta što jučer šarića nisu pitali o tom problemu.
|