Srbe iz Hrvatske se prije II s.r. naseljavalo na Kosovo i Metohiju, pogotovu one familije čiji su članovi sudjelovali u ratu na strani Srbije kao dobrovoljci. To nije bilo nešto premasovno.
Poslije II s.r. planski su iseljavani, uglavnom iz Dalmacije i Like, u Vojvodinu, gde se i danas dobro zna koje selo je laloško (lale-tulipani, starosjedioci), a koje dođoško. Čak se provali po naglasku ko je kojeg porijekla. U Vojvodinu su dovođeni i Srbi iz Bosne i Hercegovine i ekipa iz Crne Gore, pa čak i Makedonci. Crnogorci osnovali selo Lovćenac u sred Bačke, i danas se tako izjašnjavaju i sviraju gusle i sve.
Fora sa iseljavanjem u Vojvodinu je bilo zaokruživanje teritorije srpskog naroda u Srbiji skladu sa tadašnjom ideologijom, kako se Hrvatska nije računala kao trajno rešenje. To nema baš veze sa "genocidom", čisto prirodna stvar. I pri nastanku Banovine Hrvatske srpske vođe nisu polagale pravo na teritorije gde su živeli Srbi. Drugo, ljudi iz pasivnih krajeva su jedva dočekali da se maknu iz krša i goleti, pogotovo kako je iseljeno (najureno) ko zna koliko Švaba.
Ispričavam se zbog skretanja sa temice.
Bokelji su ljuti pomorci i pustolovi, a tamo nikad nije bilo neke stabilne etničke situacije. U Boku su upadali i Arapi i Turci i Napoleonova vojska, i to se doseljavalo i selilo i ginulo. Jasno, uticaj katoličke crkve bio je izuzetan, kao i svuda na primorju današnje CG.