|
Barba Tomo
Najsretniji dani mog zivota povezani su s mjestom mog rodjenja, omanje mjesto pokraj mora. Mislim da su sva djetinjstva slicna na neki nacin: skola, igre , prve ljubavi. Ali ako danas pomislim na moje djetinjstvo pred ocima mi se ocrtava lik barba Tome.
Barba Tomo je zivio u posljednoj kuci jedine ulice u mom mjestu. Zivio je sam i svi su ga smatrali cudakom. Svi osim nas cetiri djecaka. Poslije skole smo isli na rivu jer smo znali da je barba Tomo tamo. On je tamo pecao ribu ili pleo mrezu. Znam da nas je volio. Obicno je tada pricao price o svom mornarskom zivotu i ljepotama zemalja iza sedam mora. Culi smo te price vec puno puta ali kada ih je on pricao ubacivao je uvijek neki novi sitan detalj tako da nisu gubile na cari. Znali smo da se najbolji rum pije na Kubi, da su najgore tuce u Bombaju, da svi mornari vole galebove...
Nekad bi samo zanijemio i gledao u daljinu i smio bih se zakleti da sam vidio suze u njegovim ocima. O cemu li je tad razmisljao ? O supruzi koju nije nasao kad se vratio sa jednog od svojih mnogobrojnih krstarenja.(Otac mi je rekao da je pobjegla sa nekim Ivanom iz Slavonije). Ili o mjestima koje nece vise vidjeti ? Ili nesto trece? Nismo ga to nikada upitali.
Proslo je vec puno proljeca od kad sam setao cipele stazama mog djetinjstva. Dosta je novih osoba uplovilo u luku mog zivota ali i nekoliko dragih lica je iz nje isplovilo. Nekima se vise ne sjecam ni imena.
Ali kad god osjetim miris soli ili vjetar u mojoj kosi, zatvorim oci i ponovo postanem klinac i on je tu, sa svojim pricama. Barba Tomo.
|