|
svi mi imamo svoje svakodnevne rituale.
opsesivni postaju onda kad nam ometaju funkcioniranje i normalan život. ako stalno kasniš na posao ( i na kraju ga izgubiš) zato jer ne možeš izići iz stana, a jer uvijek iznova moraš provjeravati štednjak, svjetla, grijanje itd, onda si na dobrom putu za dijagnozu.
ja imam tik štednjaka..naime dok sam još imao stari šporet u mojoj kuhinji (s pokvarenim signalnim svjetlom), nikad nisam vjerovao vlastitom oku, nego sam jos morao dotaknuti prekidač rukom, e da bih znao da je na nuli. ali sam nakon toga napuštao stan;-)
ok..znam da ima puno ozbiljnijih slučajeva opsesivnih misli i radnji.
od brojanja pločica u kupatilu, ili stepenica do bolesnog straha od zaraze i izbjegavanja svega živoga. & sve popraćeno katastrofičnim očekivanjima, u slučaju da se radnja ne izvrši.
OKP se može liječiti. ako bihevior terapija ne pomaže (npr. preplavljivanjem---opsesivac pranja ruku u tom slučaju vježba ophodnju s izrazito prljavim predmetima), može se kombinirati i s farmakoterapijom. poznato je da antidepresivi novije vrste (inhibitori serotoninskog reuptakea) povoljno djeluju na ublažavanje OKP simptoma. sami za sebe, lijekovi sigurno neće riješiti problem.
više vjerujem holističkom pristupu koji uvažava cjelokupnu životnu situaciju pogođenog. za psihoterapiju je dovoljan psiholog s terapeutskom licencom (samo zaboga ne freudovski psihoanalitičar!). psihofarmake ti može prepisati samo psihijatar. najbolje da su oba specijalisti za to područje.
& za kraj..osobno sam doživio izuzetne napretke nekoliko OKP pacijenata koji su pri prijemu na psih. bili IZRAZITO ometeni. jedan se pri otpustu sa mnom čak i RUKOVAO!!! :-))
|