Quote:
gospa kaže:
ovako .... može i ju i je ... s tim da se 'je' uobičajilo, a 'ju' se koristi uglavnom u slučajevima kada taj akuzativ os. zamjenice dolazi uz 3 l. jd. prezenta glagola biti (je) ...
dakle, može jedno i drugo .... jedino je krivo reći npr. On je je volio. - mora se reći: On ju je volio.
|
Ne znam odakle ti, gospo, dolaziš, ali moje je jezično iskustvo upravo suprotno:
ju je daleko uobičajenije u govoru nego
je.
Norma ne dopušta "i jedno i drugo", nego propisuje slijed:
- naglašeni je oblik
nju, nenaglašeni je oblik
je,
- u položajima kad se nenaglašeni oblik nalazi iza riječi koja završava na -je, koristi se oblik
ju:
Gleda je, sluša je, krije ju. Sukladno tome je i: On ju je volio.
Mene je, međutim, s tim u vezi uvijek kopkala ova stvar: zašto ipak nije normiran oblik
ju, budući da bi to bilo u skladu sa svim ostalim nenaglašenim oblicima: G nje-je, D njoj-joj -> dakle i: nju-ju?
Zna li tko objašnjenje?