Ne stignem ovih dana puno odgovarati (ili onoliko koliko bih volio) pa moram svima odjednom ili samo nekima ili nekada uopće ne nikome jer se previše postova brzo nakupi.
Quote:
Sigmund kaže:
Da, ali, kako je zaista bilo? Jesu li čuvari trpjeli moralne muke i odustajali od pobune zbog straha ili nečeg drugog? Ili su bili uvjereni da rade pravu stvar, odnosno da jednostavno obavljaju svoju dužnost? Ja bih rekao, ovo drugo.
|
Vjerojatno je bilo i jednog i drugog, ali u tom slučaju više ovog drugog što ti kažeš. To, u kombinaciji s konformizmom. Ali to drugo o čemu pišeš zapravo i jest konformizam u širem smislu. S time da:
Quote:
Sigmund kaže:
Oni sami su o tome govorili u tom smislu i poslije rata, kad nije bilo razloga da se boje otkriti svoje prave motive. A možda je i bilo razloga, tko zna? A o tome je upravo na taj način i govorio onaj u vezi kojega je Arendtova skovala sintagmu "banalnost zla", naime Eichmann. I on se čudio u čemu je problem, kad je samo obavljao svoj posao?
|
Mislim da bi moglo biti nešto ovako u pitanju: svi ti ljudi koji su radili užasne stvari za totalitarne režime su sebe uvjerili duboko duboko da je njihova ideologija jedina ispravna i da su radili zapravo za dobro. To bi moglo objasniti zašto mnogi od njih dugo žive (i nacisti i komunjare), nerijetko više od 95 godina. Jer da su oni sebi u 50-im godinama života priznali da su radili nevjerojatna zla, ne bi mogli živjeti sa svojom savješću. Ili bi se ubili ili bi ranije obolili ili tako nešto. Osim toga ljudi generalno nisu skloni preispitivati svoju ideologiju, a i zbog puno banalnijih stvari u stanju su sebe uvjeriti u svašta. Naravno da je kod ekstremnih slučajeva u pitanju i famozna psihopatija i nedostatak ikakve emocionalne empatije (koji je jedna od glavnih karakteristika psihopatije kao što već i vrapci na grani znaju).
Ovdje je popis nekih visokopizicioniranih nacista koji su još živi i nekih koji su umrli relativno nedavno:
https://en.wikipedia.org/wiki/List_o...senthal_Center