[Dragonfly]

Tiho i nijemo je u ovom kraju
U ovom kraju beskrajne samoće
Otkrivam breme sudbe svoje.

Vraćam ti se polako, a ti me ne vidiš.
Pružam ruke od vjetra, misli od vode, glas od sjene -
Ne dotiču te.
A kako bi i mogle u ovom beskraju nijemom. Nepostojćem. A tako stvarnom.

Čuješ li? Znaš li čitati neizgovoreno? Čuti nečujno? Vidjeti neviđeno?

Znaš li kako je težak tvoj muk..

Toliko toga ispisujem svakodnevno u prostorima tišine između naših duša, a tebe kao da ne dotiče.

Svjetlim tako jasno na tvom nebu, a ti ne slutiš moju blizinu.
Koračam glasno oko tvoga vrta i kamenje lomim snagom svoga hoda.

Moje srce pjeva kroz cvrkut jutarnjih ptica pjesmu samo za tebe.
Svaka sjenka na tvom putu samo je moj odraz koji te prati - tiho i nijemo u tišini, u nadi da čuješ priču koju ti pričam nečujnim jezikom.

Iako te puštam da odlaziš, ja uvijek uz tebe ostajem.

Heaven is on the way..I'm a stranger in this town..