Quote:
Basta kaže:
povijest vas demantira... prvih nekoliko mjeseci je išlo po tuđmanovoj "ne se zamjerat" jna, a tih mjeseci smo skoro popušili... najesen nastupamo oštrije prema jna, dolazimo do oružja, zaustavljamo srbe, a na nekim mjestima čak prelazimo u protunapad... da smo bili pametniji, napravilj bi isto u šestom mjesecu, ne u devetom i desetom kad su skoro konji pobigli iz štale...
|
Danas su ovo dvoje istoznacnice, ali tada nisu bile.
Mi se u stvaranju drzave nismo borili iskljucivo protiv Srba, nego i protiv Jugoslovena i protiv komunista.
Dakle imas jedno 5 strana, Hrvate, Srbe, JNA, komuniste, i ostale (Slovence, Muslimane, svijet (zapad i istok)). Svi oni zajedno su dodatno isprepleteni.
Ti se sad pozivas na rasplet dogadaja, ali rasplet je mogao biti i drugaciji.
Npr. Racanov odlazak sa tamo neke sjednice se danas tumaci kao borba za samostalnost, odlazak sa jedne druge sjednice se tumaci neznam kako, a sutnja pri predaji oruzja TO se tumaci pritiskom.
Ako uzmemo da je Racan (komunisti/jugosloveni/JNA) po definiciji protiv nacionalizma njihovi potezi se logicnije gledaju u ovome svijetlu:
Ne napusta se sjednica zbog hrvatskog nacionalizma /borbe za samostalnost (sto je ako razmislis oksimoron) nego zbog srpskog. Druga napustajuca sjednica to i potvrduje. Dok davanje oruzja TO bez komentara (jel ga bilo?) se u svjetlu toga moze tumaciti i kao jacanje svoje strane, na ustrub nacionalisticke.
Dodajmo tome i pokret za jugu (pokret jugo nacionalista, koji pokazju da je logicno najveca inoktrinacija bila u vojski), dogovore s Rusima.
Zacini to i vijestima koje se svaki dan boje sirenja sukoba na ostatak svijeta (bilo je ratova poslije toga, ali nikada toliko bojazni)
Postojanje 3. strane je vidljivo i danas, to je upravo ona strana koja vidi nacionalizam (srpski, a pogotovo nas, isto kao u jugi) kao nesto strasno, i koja ga krivi za sve. (ko je ta strana, ko su ti ljudi, od kud su dosli, tko su im kolovode?*)
U prvim mjesecima upravo je neutraliziran prvi neprijatelj samostalne drzave (JNA/komunisti) koji su bili prisiljeni birati, jer eto dolazilo im je do glave da su sefovi (SSSR) i Srbi odustali od projekta, dodatno su im ponudena jos bolja mjesta u novoj drzavi, pa su osobni ideali ublazili ideoloske.
Tek nakon toga (hrvatskog pomirenja/ujedinjenja) se krenulo u obracun s drugim neprijateljam drzave, Srbima.
Prijevremeni napad bi dodatno zbunio ionako zbunjene jugoslovene, pa bi imali i gradanski rat, po meni bolje i pomirenje uz sve gluposti koje su radili, nego gradanski rat (opet).
*takvi ljudi su dan dans poznati po hvaljenju JNA koja nas nije napala (a s druge strane placu sto mi nismo napali njih), podjeli na crveno-crne (a sami u svim bojama), izjednacavanju krivnje, halucinogenim prividenjima nacista (od prije 60 godina) ujedno negirajuci postojanje komunista/jugoslovene (od prije 20 godina) i sve ostale divotice koje svakodnevno slusamo.