Quote:
tereza_ kaže:
možda je to tvoje gledište malo zastarjelo....
tako nekako je bilo prije dvadesetak godina...danas je psihoanalitički pristup više neo-psihoanalitički; koristi tehnika i znanja iz drugih pravaca; više je eklektičan....klasična sihoanaliza ima dosta ograničenja, kako je prije nekako definirano, za tretiranje pacijenata..na primjer...pacijent mora biti iznadprosječno intleigentan; relativno dobro obrazovan; ne stariji od 5o godina; te u stanju održati stalan posao (pretpostavlja se da mu je onda "ego" dovoljno jak, što god to značilo)...
dakle, psihoanaliza je za dobrostojeće inteligentne neurotike pa se onda postavlja pitanje što će im onda ona uopće? 
no, ne znam puno, moja je edukacija više bila iz Gestalta, malo iz kognitivne, malo iz TA...ali znam da je ona po popularnosti i učešću primjene još uvijek pri vrhu u Americi...kako je drugdje, ne znam... |
Moje glediste zasigurno nije zastarjelo, nego je tvoj sud o neo-psihoanalizi premoderan.
Moderna psihoanaliza se ni dandanas ne bavi objasnjavanjem dusevnih stanja nego mistificiranjem istih. Ona je postala ideologija, nista vise.
Bas nedavno su njemacki i austrijski "strucnjaci" napravili jedno istrazivanje psihoanalize i njezinih "uspjeha", povodom 150 obljetnice rodjenja velikog majstora i na tvoju zalost dosli do zakljucka, da je psihoanaliza u najboljem slucaju za "zdrave" ljude.
Meni je takodjer poznata americka neo-psihoanaliticka tvorevina, gdje fosilni mozgovi i danas prepricavaju religizno-stvarajuci mit o "ocomorcu" u primitivnoj ljudskoj pra-hordi, kao da su vidjeli nadgrobni spomenik sa uklesanim imenem toga praoca. To je iskljucivo ideologija.