smijem upasti?
u vezi smo 11 godina, u braku 4. imamo dijete od 2,5 god.
seks uvijek bio odličan, i sad je (recimo) - kad ga bude
bedira me sljedeće: on se ne trudi oko mene, uzima me zdravo za gotovo. pomno sam to analizirala, njegovo ponašanje i sve i to je to. ima onaj sofa-pristup ''u braku smo, imamo dijete, to je to''.
da se razumijemo, ne mislim da sam ja bezgrešna i to, ali se trudim. sređujem se za sebe, pa i za njega, pazim da ne zamremo... možda griješim u tome analiziranju, al se bojim da će sve otići kvragu ako se i ja prestanem truditi... pokušala sam nakratko biti kao on i nije urodilo plodom...
došli smo do toga da ja uopće ne svršavam, čak mi je i tlaka seksat se mada sam osoba izražena libida i imam osjećaj da bih se seksala stalno da on pokazuje više... nečega
jako mi smeta što je na neki način prestao vodit računa o sebi - rjeđe pere zube, tušira se i otvoreno sam mu rekla da mi to smeta i odbija me, al on kao da ne kuži da to djeluje i na seksualni život itd...