Quote:
|
Možda bi baš ovaj naš odnos bio dobra tema, ako ćemo pretpostaviti da si ti (iako sumnjam) onaj dio raje koji za sebe tvrdi da su nadrasli Hessea.
|
ne rekoh takve stvari o sebi. ekskjuz mi. i sada jos nize gadjas, sto nije okej. necu se tako igrat, fala ljepo. pogotovo ti je ruzna ova transparentna analogija sa studenticom prava.
Jesam li Hesseu dorasla ili sam ga prerasla, ne bih ti znala odgovoriti jer sam Siddhartu procitala sa 14 a Stepskog Vuka nesto kasnije (16, 17) i osjecala se neshvaceno locuci vino u parkicu, a Stepski Vuk je u to doba bio knjiga koja ''mene savrseno opisuje''. Kao i vecinu koja se kretala slicnim smjerovima.
I tu je Hesse odlicno ulovio ono sto svi ponekada (neki vise neki manje) osjecamo, i upravo na nacin na koji si ti naveo (sazeti citav zivot u jednu kontemplativnu recenicu), te se vrlo lako svatko u tome moze prepoznati. Tko zna kako bih sada reagirla na Stepskog Vuka, sigurno ne toliko afektivno, ratio bi preuzeo ulogu.
Siddharta s druge strane (opet, koliko se sjecam i ovo je vise nabadanje
) je lijepa prica o Buddhinom zivotu, puna velikih misli napisanih jednostavno i razumljivo, no opet ne instant spoznatljivo...I...to je to.
