|
E da...
Problem se javlja kad jedna strana ima potrebu za aktivnostima van obitelji za koje druga strana nema razumijevanja. Pogotovo kada su prisutna i djeca koja također "oduzmu" (nemam pametniju riječ) dio vremena.
Recimo ja sam se prije braka bavio dosta aktivno sportom, što košarkom, što teretanom.
Supruga se isto bavila sportom.
Došo brak, dijete, obaveze...supruga se ulijenila, pod izlikom silnih obaveza oko posla i obitelji jednostavno odbija odvojiti ikakvo vrijeme za sebe. Ne mora biti nužno sport, može biti bilo šta.
Naravno da očnjaci rastu čim ja spomenem bilo kakvu "moju" aktivnost koja bi bila van obiteljske rutine.
Jednom tjedno haklam košarku i to je to. Iskreno, nije mi dovoljno.
Previše večeri se provede tako da se vrti neka glupa emisija na telki, dok jedno od nas ili oboje spava na kauču.
Imam volju poraditi na organizaciji svog, njenog, djetetovog i obiteljskog slobodnog vremena kako bi se uskladili, ali sve skupa ne nailazi na plodno tlo.
Po meni je uzrok nedostatak volje partnera da u slobodno vrijeme udovolji sebi, samim time osjeća otpor prema bilo kakvoj inicijativi druge strane da napravi isto.
|