Quote:
Žena kaže:
Pozdrav svima, i hvala na odgovorima...
To čupanje za kosu i stiskanje je bilo ima više od pola godine, i više se nikako nije niti ponovilo, jer sam mu zaprijetila da ako se još jednom to ponovi da odmah uzimam malenu i da idem...
Ja jednostavno ne mogu shvatiti zašto jasno ne vidim kako se on ponaša kako me tretira i da bih trebala ići ća....Svjesna sam svega,ali kao da ne vidim....Evo kad mi je u subotu došao da razgovaramo, kazao je da do toga ničega ne bih došlo da sam mu izvadila večeru, i da sam ja kriva za to šta je bilo....to mi izgleda ono tipa :ne bih te udario da nisi sama tražila....ja sam svjesna da nisam sretna i da mi nije dobro, da se on ne ponaša normalno...ali nikako da smognem snagr otići, čini mi se da bih malenoj srce puklo kada bih otišla....jer ona uživa kad smo skupa...a i bojim se nešto promijeniti na novo...  |
Imam skoro isto iskustvo, u tebi vidim sebe. Ja sam 11g. trpila i trpila. Isto tako kao ti, postavljala ultimatume, ako još jednom to napravi da ću otići, ali nikad dovoljno hrabrosti. Mada je to kod mene puno gore bilo. Uvjek sam mislila da je dobro za dijete da se odgaja s oba roditelja, ma kakvi oni bili. VJERUJ MI da tek sad vidim šta sam napravila od djeteta, i kako sam bila glupa. I sad non stop vičem sama sebi: da mi je vratit vrijeme, da sam bar to napravila kad je bio mali...al ok, nikad nije kasno. Par dana prije nego što sam otišla, moje dijete je zaplakalo i reklo: majko ako ti ne ostaviš tatu, ja ću se ubit! Znači, nisam bila svijesna u šta dijete pretvaram. Sad kad ovo čitam, dođe mi da plačem, jer sam to sve prošla. I isto tako kao i ti, uvjek sam se osjećala krivom, jer je on htio da se ja tako osjećam. Ali evo Bogu hvala, nakon 11g. sam rekla STOP svemu. Tek sad nakon 1.5g. vidim koliko sam bila glupa i jadna, al pazi, tek sad...i još uvjek imam ogromnih problema s njim, kad će to prestat, ne znam, ali ja sam ipak puno sretnija sad.