Quote:
vigilanty kaže:
Ja osobno vidim slova i brojeve u bojama, s različitim obrubom. Tako je od kada znam za sebe. Zna mi se dogoditi da se ne mogu sjetiti da li nečije ime počinje sa M ili sa A, jer su mi oba slične nijanse crvene!
Također, razne pojmove i značenja doživljavam u raznim bojama, oblicima, ili čak apstraktnim karakteristikama (poput personifikacija, teško je to objasniti).
Također se često osjećam osjetilno prepunjenom, ali to je zapravo predivno! Jedino što onda volim žmiriti u osami da smanjim input informacija i posvetim se doživljaju koji je beskrajno intenzivan. Čini mi se ponekad da mogu percipirati samo 'postojanje'.
Da li je netko doživio nešto slično? Ili netko zna još nešto o tom fenomenu?
|
Pročitaj:
SAMOGLASNICI (Arthur Rimbaud)
A crno, I rujno, O modro, E bijelo,
U zeleno - evo postanja vam tajnih:
A, dlakavo, crno tijelo muha sjajnih
U mnoštvu što na smrad zujeći je sjelo,
Mrk zaton; E, šator, pare ozarene,
Ledena koplja, bijeli kralji, štitast trepet:
I, grimiz, krv iz usta, smiješak usne lijepe,
Od kajanja kivne ili zanesene;
U, kruzi, božanski srh zelenih mora,
Mir pašnjaka punih stoke i mir bora
Alkemijom utrt u čela široka;
O, čudesna reskost ponajzadnje Trube,
Šutnja gdje se Zviježđa i anđeli gube:
- O, Omega, modri trak Njegova Oka!
i još malo:
"Alkemija Slova"
"Sad o meni. Povijest jedne od mojih ludosti.(...)
Volio sam idiotske maštarije, nadvratnike, oslikane kulise, pelivanske cimere, natpise, pučke ilustracije; zastarjelu književnost, crkvenu latinštinu, erotske knjige bez pravopisa, romane naših baka, vilinske priče, dječje knjižice, stare opere, glupe pripjeve, naivne ritmove.
Sanjario sam o križarskim vojnama, o otkrivačkim putovima o kojima nema izvješća, o republikama bez povijesti, o ugušenim vjerskim ratovima, o revolucijama običaja, o pomicanju rasa i kontinenata: vjerovao sam u sve čarolije.
Izmislio sam boju samoglasnika! - A crno, E bijelo, I crveno, O plavo, U zeleno. - Odredio sam oblik i kretanje svakog suglasnika,pa sam, s nagonskim ritmovima, polaskao sebi da sam izmislio pjesničku riječ koja ce danas-sutra biti dostupna svim ćutilima. Prijevod sam pridržavao za sebe.
Isprva je to samo bila vježba. Ispisivao sam tišine, noći, bilježio neizrazivo. Na papir sam stavljao vrtoglavice. "(...)
ARTHUR RIMBAUD