Ako ste pomislili da se, do referenduma naelektrizirana politička situacija u Škotskoj, nakon referenduma vratila u kolotečinu, ljuto biste se prevarili. “Gubitnici” u referendumu su iz poraza izišli ojačani, a “pobjednici” propadaju.
Stranke koje su podržavale nezavisnost, t.j. Škotska narodna stranka (SNP), Zeleni (Green Party) i Škotska socijalistička stranka (SSP) doživljavaju nezapamćenu popularnost i članstvo im raste iz dana u dan. SNP je od 25 642 članova (u 17:00 sati na dan referenduma 18. rujna) u samo tri tjedna
skočila na preko 80 000, a i Zeleni i SSP su također zabilježili velik priliv novih članova.
Porast popularnosti SNP je ovih dana potvrđen i na lokalnim dodatnim izborima u Obanu gdje su pobijedili i postigli
16.3% više glasova nego u istoj izbornoj jedinici pred jedva tri tjedna.
U svemu tomu glavni su gubitnici laburisti i liberali, kojima i članstvo i podrška među glasačima kopne iz dana u dan, dok na primjer konzervativci zadržavaju svoju prijašnju, istina skromnu, popularnost na manje-više istoj razini. (Liberali su se ionako obrukali po cijelom UK jer su odustali od svojih predizbornih lijepih obećanja samo da bi ušli u vladu. A tko je željan konzervativne desničarske politike glasat će direktno za konzervativce, liberali su mu tu sasvim suvišni.)
Laburistima pak glasači zamjeraju em to što su se bezrezervno svrstali u „NE“ tabor zajedno sa svojim političkim smrtnim neprijateljima: konzervativcima i liberalima, em što se ulaguju engleskim biračima time što su politički skrenuli izrazito udesno. SNP se sa svojom politikom – na pr. besplatno školovanje i studij, besplatni lijekovi, besplatna kućna ispomoć za stare i nemoćne, sudjelovanje u trošku predškolskog odgoja itd. – svrstao lijevo od laburista, koji su dosad slijepo slijedili svoje gazde u Londonu i natjecali se s konzervativcima tko će biti desniji.
Ovih je dana među škotskim laburistima konačno puklo. Dosadašnji vođa laburista u Škotskoj, Johann Lamont, dala je prošlog petka
ostavku, a kao razlog navela da se londonska laburistička centrala isuviše uplitala u škotske poslove. (Tajnika škotske laburističke stranke smijenili su na pr. direktno iz Londona, a da se nisu niti pokušali konzultirati s njom. Neki komentatori nagađaju da je to urađeno s namjerom da ju prisile na ostavku.)
Među laburistima će uslijediti međusobno optuživanje i borba za fotelje, iako je donekle upitno je li položaj vođe laburista u Škotskoj nešto čega bi se ambiciozniji političari htjeli prihvatiti. Naime, predsjedavati očekivanoj laburističkoj katastrofi na slijedećim izborima za Westminster baš i nije probitačna uvertira za buduću blistavu karijeru. Nagađa se tako da bi se možda Gordon Brown htio toga prihvatiti; on – predpostavlja se – osim arogancije više nema nekih političkih ambicija.
Bilo kako bilo, laburistima je u Škotskoj po svoj prilici odzvonilo